U župnoj crkvi Srca Isusova u Tavankutu u nedjelju, 16. srpnja, održana je Dužijanca. Bandašica i bandaš tavankutske Dužijance bili su Maja Vuković i Luka Balažević, a mala bandašica je bila Anđela Iršević a mali bandaš Matija Vojnić Mijatov. Misno slavlje predvodio je svećenik Družbe Isusove, pater Ivan Ike Mandurić, u zajedništvu s vlč. Draženom Skenderovićem, mons. dr. Andrijom Anišićem i tavankutskim župnikom vlč. Marijanom Vukovim. Krunu ovogodišnje tavankutske Dužijance izradila je Jozefina Skenderović, pjevanje na misi predvodio je župni zbor s orguljašicom Elizabetom Balažević Stojković, a crkvu je ukrasila Sanda Benčik.
»Prepuni smo dojmova, slika, sjećanja, misli, lica, ispunjeni smo radošću i ljepotom koju ovdje iskazujemo našoj tradiciji, povijesti, našim običajima i divimo se«, počeo je svoju nadahnutu propovijed pater Ike Mandurić, predstavnik naših predaka, časni sin Hercegovine, kako ga je oslovio župnik Vukov. »Ovdje se i Bog divi i ponovo izgovara riječi stvaranja – i vidje Bog da je dobro, da je veoma dobro«, nastavio je pater Ike. »Sve dobro što se događa nadahnjuje duh Božji i dobro je, osvrćući na sve žetve u našim životima, uvidjeti odakle nam to dolazi, tko nam to daruje. Mi vjernici znamo – trojedini Bog, Otac, Sin i Duh sveti. Bog je neprestance ovdje u svakom dobru koje se i danas događa. Bio je u prošlogodišnjoj sjetvi i u ovogodišnjoj žetvi, bio je u svim našim aktivnostima. Zato moram probuditi u svom srcu zahvalnost. Promišljajući o tome kako nam se Bog daruje kroz svu povijest, razumijemo da nam se tako daruje Gospodin i u euharistiji. U tom promišljanju božjega darivanja moramo prepoznati kako je Bog bio prisutan u vašoj specifičnoj, vrlo posebnoj, povijesti vas Bunjevaca Hrvata ovdje, u ovim krajevima«, kazao je pater Ike i nastavio: »Možemo se pitati zašto nam je važna tradicija, bunjevački nacionalni identitet? Na prvi pogled je to možda čisti sentiment, kultura sjećanja. No, puno je više od toga. Nije Bog dao narodima da imaju mentalitete, običaje i kulture tek tako. Bog koji stvara i nadahnjuje čovjeka je prisutan i u kulturi, u običajima, jeziku, u svakom specifičnom identitetu nekog naroda ili zajednice. Kada ga iznova slavimo, otvaramo se Božjem duhu koji je stoljećima tkao blago naših običaja. Postajemo netko tko noseći tu tradiciju, formu, nosi sve te vrijednosti i to nam jamči da ćemo, ne samo opstati kao identitet, nego i prenijeti te vrijednosti svega što nas karakterizira. Zato pred nama stoji izazov da stvari kreiramo i promišljamo – što još možemo učiniti za Bunjevce Hrvate ovdje, za njihov prosperitet, za našu vjeru, da nove generacije znadu nositi Krista. Dužnost je i obaveza razmišljati o tome kako ovim ovdje što je tako vrijedno obogatiti i sav hrvatski narod. Mogu i dužan sam posvjedočiti: živa je ljubav hrvatskog naroda prema vama, ali možda nismo dovoljno otvorili te kanale. Ne možemo samo očekivati da institucije, vlasti čine ono što treba, imamo prostora za našu kreativnost i pozvani smo činiti sve da dublje i življe teče ljubav unutar hrvatskog naroda«,zaključio je pater Ike.
Na kraju misnog slavlja održana je procesija oko crkve i blagoslov s presvetim, a navečer je u dvorištu etno salaša Balažević održano bandašicino kolo.
Nela Skenderović