U dvorani Kata u župi Sot 18. srpnja predstavljena je monografija Identitet srijemskih Hrvata u Srbiji. Monografiju je predstavila v. d. ravnateljica Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Katarina Čeliković. Predstavljajući knjigu koja govori o Hrvatima kroz povijest posebno je istaknula značaj žive baštine, koja danas živi, a Sot je izdvojila kao mjesto u Srijemu koje ima neke posebnosti u običajima koji se i danas provode. 
Monografija je tiskana 2020. godine u sunakladi Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu – Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju. U istraživanju su sudjelovale dvije generacije studenata. Od brojnih kazivača, njih 120 bilo je iz Srijema.
»Sot je jedno od mjesta gdje su studenti istraživali, zapisivali, ali nažalost ne baš sve teme. Stoga ovdje nema božićnih i uskrsnih običaja, ali ima zapisa o svakodnevnoj tradicijskoj prehrani, glazbenom životu, o proslavi svetog Vinka u vinogradu, blagdanu svete Katarine... Također, posmrtni običaji su se najbolje sačuvali u Sotu. Sot je mjesto gdje bi trebalo ponovno doći. Živa baština nam je jako važna«, izjavila je Čeliković i dodala da u svakom mjestu knjiga doživljava ponos i emocionalnu radost. 
»Jezik je na ovim prostorima gotovo nestao, ali običaji žive. Određeni rituali, tekst, pjesma... imaju odjek hrvatskoga jezika. Zato je važno zapisati sve čega se pripovjedači sjećaju, jer oni pamte i tekstualne predloške koji ukazuju na jezik koji je u temelju onoga što je i sama kultura«, rekla je Čeliković.
Ona je dodala da projekt istraživanja nije završio nego je pozvala sve koji nešto pamte, koji imaju stare fotografije, da zapisuju i stvaraju priče o životu kojeg više nema. Prikupljene stare fotografije bit će objavljene u virtualnom albumu na internetu. 
»Ova knjiga puno vrijedi jer mladi danas idu u drugom smjeru života i ne poznaju običaje«, kazala je Kata Drobina Vulčević i dodala: »Djeca trebaju znati kako smo nekada živjeli, kako se nekada radilo i kako smo prakticirali običaje. Ponosna sam na običaje svog sela. Živjeli smo siromašnije, ali mnogo ljepše nego danas. Drago mi je što smo dio običaja prenijeli na djecu. To je za mene veliki ponos«.
Slično mišljenje dijeli i Ana Dovčak: »Bitno je da su običaji zapisani za generacije koje ostaju iza nas. Puno se toga promijenilo, ali ima mladih koji su prihvatili stare običaje. Zapisujući ih, spasit ćemo ih od zaborava«.
Prije predstavljanja monografije u župnoj crkvi svete Katarine služena je sveta misa. Knjige su podijeljene svim kazivačima iz Sota koji su pripovijedali studentima o običajima i tradiciji svog mjesta, a Katarina Čeliković je u ime zahvale za gostroprimstvo vlč. Nikici Bošnjakoviću uručila knjigu Živa baština, Nematerijalna kulturna baština Hrvata u Srbiji.
S. D.