Rekla bih da je Antun Padovanski u Sonti slavljen i hvaljen kod katoličkih vjernika kao rijetko koji svetac. Svakoga utorka kada je dan sv. Antuna, puno vjernika upali svijeću i pomoli se ispred njegovoga kipa. Fotografija s lampionima je snimljena 13. lipnja 2023. na blagdan Svetog Antuna. Kip se nalazi u Ulici Marka Oreškovića koja se križa sa svršetkom Vojvođanske ulice na istočnoj strani.
Prvi kip sv. Antuna je bio postavljen u crkvi sveti Lovro desno od vrata crkve koja vode u crkveno dvorište. Bila sam dijete u nižim školskim razredima i divila se svecu u staklenom »ormanu«. Vječito je bio okićen ljiljanima, sezonskim cvijećem, lijepim čipkama koje su heklale naše Sonćanke i sve se natjecale čija će čipka biti tanja, što ljepše uštirkana, izglačana i s nezaobilaznim šokačkim ćilimima. Ne znam kada je kip sv. Antuna uklonjen iz crkve, ali i danas mnogi vjernici žale za njim.
Druga postavka kipa je bila 1931. godine. Darovali su ga Anton i Eva Meier, r. Armbrust, o čemu svjedoči spomen ploča. Kip je imao postament visine 2 m. Okolo je bila gredica cvijeća s prvim bijelim i roze ružama (»bršančevcke ružice«) rascvjetalih već za Tijelovo. Bilo je i drugoga cvijeća kao i nezaobilaznih bijelih krinova, ljiljana ili »Antunova cvita«, kako se to kaže u Sonti. Sve je to bilo ograđeno metalnom ogradom. Jako se vodilo računa da je postament kipa i ograde uvijek svježe izbijeljen vapnom. Ograda je bila čvrsta i štitila je sveca od životinja koje su tu prolazile, a naročito krava iz stada (čorde), svinja (iz čopora) i dr. koje su tjerane na ispašu ovim veoma prometnim sokakom. Ova postavka kipa sv. Antuna je preživjela Drugi svjetski rat, kolonizaciju, socijalizam i komunizam, ali 1991. je Antunov kip nestao. Sve ostalo vezano za kip je ostalo neoštećeno.
Nekoliko tjedana nakon uređivanja »Antunovoga mista« (2003.) pojavio se darodavac Ivanka Nyqvist, porijeklom iz Sonte. Ona je sve staro uklonila i napravila novi postament i postavila novi kip. Naš novi Antun je stigao iz Mađarske.
Spomen ploču iz 1931. stanari ispred čije kuće se nalazio kip su unijeli u svoje dvorište i tako sačuvali. Ograda je negdje nestala.
Kod Hrvata Šokaca se oduvijek davalo muškim osobama ime Antun. Tako su uvedeni u matične knjige, ali ih se od miline u Sonti zove Tuno, Tune, Tunde, Tunco i Tunce. Ako smo ljuti na Tunu, onda mu pogrdno kažemo Tundo. Mađari su u velikom broju davali imena Antal i Antika, a Švabe Anton.
Od ženskih imena sve do kasnih šezdesetih i početka sedamdesetih godina nije se davalo ime po sv. Antunu. Tih godina, pa sve do danas daju se imena Antonija i Antonela. 
Ruža Silađev