24. lipnja 1926. – Neven piše da Marko Jurić i Antun Vidaković, radikalski prvaci u Subotici, nisu demantirali svog partijskog kolegu Ivana Crnkovića, koji je na konferenciji pristaša Ljubomira Jovanovića, bivšeg pripadnika Narodne radikalne stranke i rivala Nikole Pašića, rekao da su Jurić i Vidaković »obojica dobili jeftinog zajma od državnih banaka«. List zaključuje: »Obojica ćute, a tko ćuti – potvrđuje«.
25. lipnja 1893. – Subotičke novine pišu o bunjevačkim kraljicama. Člankopisac tvrdi da su kraljice relikt (ostatak) iz predkršćanskih vremena. »Običaj, po kojem kraljice i koledari idju u posjete pojedinim dvorovima, te na način blagosivanja ili proricanja pivaju, velim, taj običaj bi se dao tumačiti po ričima Prokopija, koji je oko polovice 7-og vika posli Isusa Krista govorio o slavjanskom narodu ovo: Oni jednoga boga gospodara gromovnika pripoznaju. (...) Štuju i potoke i nimfe (vile) i druga nika demonija i žrtvuju svima njima, a tečajem prinašanja žrtava čine razna gatanja«.
26. lipnja 1897. – Subotičke novine pišu o raspoloženju župljana subotičkih župa pred izbor za autonomijski kongres (katolikus autonómiai kongresszus) u Subotici. Dodaje da barun Béla Redl uživa veliki ugled i popularnost uz objašnjenje: »Jerbo triba upamtit, da ni jedan svistan katolik pri ovim svojima svetim avtonomskim izborima ne želi nikakvu halabuku, nikakvog harlekina, nikakvu političnu lutku, niti želi Šmausa, nit želi Lazu Mamužića, nit Miška Prćića, njima triba svistan, ozbiljan muž, pravi rodoljub i ovejani otačbenik, viran katolik, a to je njima barun Bela Redl, a ne kojekakvi čankolizi i gospodske skutonoše«. Člankopisac označava Šmausa, Mamužića i Prćića kao političke agitatore (korteše) i kao takve nedostojne uloge zastupnika interesa katoličkih vjernika.
27. lipnja 1925. – Subotičke novine objavljuju poziv Karmelskog samostana u Somboru svima mladićima srednjoškolskim maturantima neka stupe u karmelićane.
28. lipnja 1896. – Subotičke novine podsjećaju Lazu Mamužića, gradonačelnika Subotice, na njegovo služenje u hrvatskim domobranima 1870-ih. »Kada je ono izstupio iz reda magjarskih domobranaca (vojnika) pa iz oduševljenja za svoj materinski jezik (koji bi sada volio da uguši) stupio medju hrvatsko-slavonske domobrance, to svoje željeno vojništvo upravljao je bunjevačkim jezikom!«
29. lipnja 1895. – Subotičke novine pišu da je 26. lipnja Kraljevski sudbeni stol u Subotici održao raspravu u predmetu klevete Maće Nemetha (mjesnog odvjetnika) protiv gradonačelnika Laze Mamužića. Tužiteljev zastupnik je bio Filip Szilassy, a braniteljev Lazar Lipozenčić. Maća Nemeth je naime 1889. poslao ministarstvu unutarnjih poslova jednu tužbu od 146 točaka protiv gradonačelnika. U prvoj točki Nemeth piše da je gradonačelnik »takav čovik, koji se miša u nepoštene, zločinačke poslove, kao koji se i krivo zaklinje prid sudom i t. d., ne može biti gradonačelnik«. Na raspravi je ustvrđeno da je Maća Nemeth gradonačelnika »nepravedno i bez osnove oklevetao, da se on krivo zakleo«. Zbog toga je sudbeni stol osudio Maću Nemetha na tri mjesca zatvora. Optuženi je prijavio priziv (apelatu), a gradonačelnik se zadovoljio presudom.
30. lipnja 1935. – Subotičke novine pišu da je pod predsjedništvom profesora Pravnog fakulteta u Subotici Ive Milića održana redovita velika skupština Građanske kasine u Subotici. Pedsjedatelj je predložio da se osnuje jedna zaklada i da se imenuje po dugogodišnjem odborniku Josipu Vojniću Hajduku, prvaku bačkih Hrvata.
