Dvojezično euharistijsko slavlje na svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove, 8. lipnja, u subotičkoj katedrali sv. Terezije Avilske predvodio je dijecezanski upravitelj Subotičke biskupije mons. Ferenc Fazekas u zajedništvu sa svećenicima subotičkih i okolnih župa. 
Tijelovo ili u narodu još poznato kao Br(a)šančevo je svetkovina koja spaja temelje vjere koju vjernici sudjelovanjem u procesiji javno svjedoče. 
»Ja sam kruh živi, koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji  ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta (Ivan 6,51...). Ove Isusove riječi su zasigurno zbunile njegove slušatelje. Kruh je osnovna hrana za većinu ljudi. Čovjek, iako ga često jede, nikada mu ne dojadi. Isus kaže za sebe da je kruh, a to znači da nam je potreban u životu kao i što nam je potreban običan kruh u našoj svakidašnjici. Isus je živi kruh koji je s neba sišao«, rekao je u uvodnom dijelu homilije mons. Fazekas, te je vjernike pozvao na razmišljanje o tome koliko li se samo puta u evanđelju susrećemo s tom stvarnošću kruha. 
»Prolazeći kroz žitna polja, Isus u njima gleda naraštaje ljudi koji čekaju radnike za kraljevstvo nebesko. Žetva je velika, a radnika je malo. Dva kruha koja Isus umnaža govore i o mrvicama kruha koje padaju sa stola bogataša, a ne dolaze do gladnih usta siromaha. Govori se i o kruhu kojega ima dovoljno i u izobilju u očinskoj kući koje se prisjeća sin koji je otišao od kuće. Napokon, Isus nam govori o samome sebi, kao o pšeničnom zrnu koji mora umrijeti, da bi plod donijelo. Zašto je ta Kristova posebna naklonost prema stvaranju kruha? Vjerojatno je htio pripremiti ljude da ga jednoga dana prepoznaju u kruhu euharistije«, istaknuo je propovjednik i dodao kako je ova svetkovina prigoda zahvalni Spasitelju, te da Mu otvorimo srca i u njemu prepoznamo veliku ljubav njegove providnosti i brižljivosti.  
Tijekom euharistijskog slavlje misna čitanja i molitve vjernika čitali su mladi u nošnji, a slavlje je uzveličao pjevanjem Katedralni zbor Albe Vidaković. 
Za razliku od prijašnjih, ove godine se u slavlje uključio lijepi broj djece – prvopričesnika iz subotičkih župa koji su u procesiji oko crkve pred Presvetim Oltarskim Sakramentom prosipali latice ruža. U procesiju su se uključili i mladi u nošnji, koji su nosili tijelovski, te momački i divojački barjak, kao i veliki broj vjernika koji su na ovaj način posvjedočili svoju vjeru.  
Kako nalaže već dugogodišnja tradicija na Br(a)šančevo je običaj da katedralni župnik mons. Stjepan Beretić predstavi ovogodišnj predvoditelje žetvenih svečanosti bandaša i bandašicu Dužijance 2023.
Za ovogodišnjeg bandaša i bandašicu izabrani su Petar Vukmanov Šimokov i Dunja Šimić. 
Dunja Šimić dolazi iz subotičke župe sv. Jurja. Kći je Dajane i Davora Šimića i od malih nogu je aktivna u Dužijanci. Nakon Osnovne škole Ivan Milutinović u Subotici, Dunja je završila Gimnaziju Svetozar Marković na hrvatskom jeziku i trenutno je studentica na fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, gdje završava drugu godinu. Voli Dužijancu, nošnju, folklor, a aktivna je i u svojoj župnoj zajednici. 
Petar Vukmanov Šimokov dolazi iz subotičke župe sv. Roka. Sin je Gorana i Mirjane Vukmanov Šimkov. Njegov brat Ivan završava treći razred Tehničke škole Ivan Sarić, a sestra Marta završava šesti razred OŠ Ivan Milutinović u Subotici. Petar je po struci tehničar mehatronike, a radi u firmi svog oca – Grgo bravar. 
Ovom prilikom mons. Beretić je spomenuo i malog bandaša i male bandaša i bandašicu Davida Kujundžića iz župe Uskrsnuća Isusova i Sofiju Kovačević iz katedralne župe sv. Terezije Avilske, koje će svečano predstaviti u subotu i nedjelju na Dužijanci malenih. 
Ž. V.