Intervju

Mons. Ladislav Német se od 2008. nalazi na čelu Zrenjaninske biskupije, koja pokriva teritorij Banata. Kako se iz njegovih riječi da zaključiti stanje u toj biskupiji nije nimalo »ružičasto«: od broja vjernika koji je u stalnom opadanju, do pitanja očuvanosti pojedinih crkava i katoličkih grobalja.  

U intervjuu za naš tjednik mons. Német govori o povijesnim okolnostima koje su uvjetovale navedeno stanje, vjerskom životu tamošnje, veoma male zajednice Hrvata, ulozi Crkve u očuvanju nacionalno-manjinskog identiteta, ali i o nekim pitanjima vezanim za Katoličku crkvu koja izazivaju veću pozornost srpske javnosti. 

 

 

HR: Predstavite nam ukratko Zrenjaninsku biskupiju, kakvo je stanje glede broja vjernika, očuvanosti crkava,  vidljivosti Crkve u javnom životu Banata?

Zrenjaninska biskupija je vrlo mlada biskupija, utemeljena tek 1986. godine. Crkveno-administrativno ovaj teren, koji danas pokriva Zrenjaninska biskupija, pripadao je drevnoj Čanadskoj biskupiji, koju je utemeljio Sveti Stjepan Ugarski 1030. Poslije Prvog svjetskog rata dio te biskupije priključen je Srbiji, ili Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Tek 1923. stvorena je Banatska Apostolska Administratura sa sjedištem u Zrenjaninu. Administratura je bila dio Beogradske nadbiskupije. Blaženi papa Pavao VI. 1971. je stvorio nezavisnu Apostolsku Administraturu na čelu s titularnim biskupom, msgr. Tamásom Jungom. Sveti Ivan Pavao II. erigirao je Administraturu u samostalnu Biskupiju u prosincu 1986. Katolici u ovoj sredini doživjeli su nekoliko povijesnih »kataklizmi«, koje svojim posljedicama još i danas utječu na život zajednice. Prvo, događaji poslije Prvog svjetskog rata. Granica između Rumunjske i Srbije povučena je dosta interesantno: što se tiče Hrvata, većina njih je ostala u Rumunjskoj. Čak i nekoliko sela, koja su pripojena Srbiji imali su svoje njive u Rumunjskoj, što je dovelo do egzistencijalnih problema i brzog iseljavanja Hrvata s ovih terena. Poslije Drugog svjetskog rata slika Katoličke crkve sasvim se promijenila na ovim terenima: nestala je većina katolika, jer većinu na ovim terenima do 1944. činili su Nijemci – banatski Švabe. U jednoj godini nestalo je oko 60 posto vjernika: s 205.000 broj je pao na malo manje od sto tisuća. Porušeno je puno crkava, a neke su ostale sasvim prazne, pa i danas tako stoje, ako se u međuvremenu nisu srušile. Treća velika kriza zahvatila je Biskupiju početkom raspada bivše Jugoslavije: mladi su masovno bježali iz Banata. Ova emigracija je u posljednje 2-3 godine postala masovna. Statistički gledano: 1991.  Zrenjaninska biskupija je prema popisu stanovništva imala 99.500 katolika, danas nema ni šezdeset tisuća. Katolička crkva je prisutna u životu naše regije većinom po karitativnom radu i vjeronauku. Crkve, kao građevine, su održavane tamo gdje imamo vjernika. Ima napuštenih crkava, koje posjećujemo jedanput-dvaput godišnje, više zbog kontrole nego pastoralnih potreba. Ono što je velik problem i za sada ne znamo kako to riješiti, jeste pitanje napuštenih grobalja u bivšim njemačkim selima. Ta groblja izgledaju danas jako loše i zapušteno. Mi nemamo sredstava za njihovo održavanje, a Nijemci, koji su nekada živjeli ovdje, polako izumiru. Kod mlađih generacija Nijemaca u Njemačkoj ne nalazimo emotivnu povezanost s ovim terenima.

 

Davor Bašić Palković

 

Opširnije u tiskanom izdanju