13. svibnja 1934. – Naše slovo piše da su Subotičke rimokatoličke crkvene općine izabrale za predsjednika Matiju Evetovića, kulturno-socijalnog savjetnika grada Subotice.

14. svibnja 1937. – Neven piše da je izašla najnovija povijesna rasprava »O slomu Austrougarske monarhije i stvaranju nasljednih država« od poznatog hrvatskog književnika Petra Pekića.

15. svibnja 1910. – Neven piše da je 24. travnja (na proštenje) održano svečano ustoličenje (instalacija) novog župnika Paje Kujundžića. Već rano ujutru okupila se gomila naroda oko crkve. Došli su cijeli gradski senat, skoro sve subotičko svećenstvo te većina gradskih virilista i biranih općinara. U 9 sati je iz župnog dvora u crkvu krenula svečana povorka, na čijem čelu su stajali kanonik Ágoston Valihora (zastupnik biskupije), Sándor Purgly (sub. nadžupan) i Károly Bíró (sub. gradonačelnik). Bajmački župnik Lénárd Hegedűs održao je govor na mađarskom i hrvatskom jeziku, a Bíró na mađarskom. Kujundžić je na pridikaonici održao hrvatsku i mađarsku pridiku »koja je do suza ganila sve prisutne«. Uslijedio je svečani ophod oko crkve i svečana velika misa. U jedan sat bio je  svečani objed (užina) u dvoru novog župnika. Bilo je prisutno blizu 300 najuglednijih građana Subotice.

16. svibnja 1919. – Neven objavljuje oproštajno pismo bereških Šokaca Ljudevitu Budanoviću, koji je premješten za župnika u Baju. Bivši župljani Lj. Budanovića podcrtavaju njegove zasluge za Bereg tijekom sedam godina njegovog župnikovanja: »Podigao si nam mnogo i mnogo ličio si stare rane, operirao si teške duševne rane i nisi žalio truda ni muke samo da ti trudba uzaludna ne ostane. Radio si neumorno od jutra do mraka, sijao si i sadio ali sa pouzdanjem daće ti njiva i željenog ploda doneti u kojem se ni malo privario nisi, dila tvoja živiti će u nama, rič tvoja je našla zdrave plodne zemljice a za divlju biljku se ni borio nisi, dok si nam ti bio ovdi često je naš Bereg imao sriću viditi visoki ličnosti kao goste sa tobom je stekao ugled naš Bereg zato ti se i ne može Bereg nigda za dosta zahvaliti«.

17. svibnja 1893. – Hrvatski branik (Sr. Mitrovica) tvrdi da su se srijemski Hrvati još prije prodora Turaka-Osmanlija stajali na bedemu kršćanstva – u vrijeme mongolske najezde Ugarske (1241./1242.): »Hrvatski je narod kroz dugo vremena bio predzidje i bedem kršćanstva; svojim prsima branio je on Evropu od poplave turske; a već mnogo prije turskih provala spasio je hrvatski narod Evropu od mongolske nemani. Na grobničkom polju zadadoše Hrvati smrtni udarac mongolskoj sili. Pa baš na tom grobničkom polju junačtvom se svojim osobito izkazaše tri sriemska Hrvata, tri brata sokola: Kres, Rak i Kupiša«.

18. svibnja 1938. – Subotičke novine pišu da će uskoro u somborskom Hrvatskom domu biti podignuta mramorna ploča s urezanim imenima darovatelja, koji su darovali 1.000 ili više dinara za kupnju zgrade spomenutog društva. Mramorna ploča je veličine 120x80 cm, a darovala ju je tvrtka Wilheim, industrija mramora.

19. svibnja 1909. – Neven piše da je na skupštini gradskog zastupstva Subotice u deset sati ujutru obavljeno glasovanje za novog župana crkve sv. Jurja. U jedanaest sati nadžupan je objavio ishod glasovanja: Pajo Kujundžić 156, a Dezső Vojnić 79 glasova. Tako je gimnazijski vjeroučitelj Kujundžić, pokretač brojnih rodoljubivih inicijativa (vraćanje hrvatskog jezika u nastavu) dobio napokon svoju župu.