»Veliki značaj ove knjige je što je autor, kao i sam njegov pripadnik, pokazao kako se većinski narod treba odnositi prema manjinskom. Većinski narod, naime, više treba paziti manjine nego što to one same mogu naprosto zato što brojniji narod treba voditi računa o svojim manjinama, jer time sebe legitimira kao razvijenu i samosvjesnu zajednicu koja zna svoju snagu i koja participira s manjinama i od njih nešto nauči kao i što manjine puno više prihvate negoli većinska zajednica«, istaknuo je profesor filozofije i bohemistike iz Osijeka dr. Jaroslav Pecnik na predstavljanju prvog dijela knjige Dragana Rokvića Leksikon kulture Jevreja u Subotici, koja je u dupke ispunjenoj maloj sinagogi subotičke Židovske općine održana prošlog utorka, 25. travnja.
S tim u vezi, on je rekao kako ova knjiga može služiti na ponos Subotici, Vojvodini i Srbiji, te da bi i u Hrvatskoj »bilo logično očekivati« da postoje leksikoni Židova u Zagrebu, Osijeku i drugim većim gradovima, ali ih ipak (za sada) nema. Pecnik je istaknuo kako je ovo tim više potrebno, jer su Židovi – iako u svjetskoj populaciji brojčano neznatna zajednica – nacija koja je dala brojne nobelovce, a na ovim prostorima bila sinonim za znanje i napredak u svim područjima života.
Mali vodič za nežidove
Ističući kako je oduševljen izgledom subotičke Sinagoge zastupnik Pokreta slobodnih građana u Skupštini Srbije Natan Albahari rekao je kako je veoma bitno nastaviti podsjećati na ono što su Židovi kao narod prošli kroz povijest, te da je Rokvićeva knjiga značajan doprinos tome.
»Mi u našoj zajednici to razumijemo, ali izvan toga, u javnosti se susrećem s apsolutnim nerazumijevanjem. Dok nisam ušao u politiku, nisam osjetio antisemitizam, ali sam od tada, napose na društvenim mrežama, uočio koliko je antisemitizma oko nas. To nije slučaj samo u Srbiji nego u cijelom svijetu, negdje više negdje manje, ali kada ljudi nemaju argumenata, onda posežu za napadom na temelju rase, vjere, nacije ili već nečega na temelju čega ste drugačiji od većine. Stoga mislim da i kroz ovakve razgovore imamo svakodnevnu potrebu educirati i objasniti ljudima doprinos židovske zajednice kulturi, znanosti i ostalim poljima života u Subotici, Vojvodini i Srbiji«, rekao je Albahari.
Autor brojnih studija, istraživanja i knjiga, novosadski publicist Josip Šosberger podsjetio je na činjenicu da se prvi Židovi u Vojvodini bilježe posljednjih godina XVII. stoljeća da bi već u prvoj polovici XVIII. uslijedila njihova značajnija migracija, među kojima i njegovi preci iz Moravske (današnja Češka). Podsjećajući na riječi svoga oca Pavla »živio je samo onaj koji se pamti« – koji se i sam bavio istraživanjem židovske zajednice u Novom Sadu i Vojvodini – Josip Šosberger je rekao kako je Rokvićeva knjiga »mali vodič za nežidove«, jer se u njoj mogu susresti s brojnim imenima, ali i pojmovima vezanim za Židove:
»S te strane ova knjiga je danas pravi biser čiji će se sjaj vidjeti tek u budućnosti, jer upravo na temelju nje će se jednog dana argumentirano moći govoriti o Židovima i njihovoj ulozi u društvenom životu Subotice. Daj Bože, da i nadalje bude ljudi poput Dragana, koji će sačuvati činjenice o ljudima koji su živjeli u ovoj regiji i koji su u njoj ili za nju dali svoje živote«.
Neznalice i ponavljači prošlosti
Subotički sociolog dr. Boško Kovačević rekao je kako je samo priređivanje ove knjige bila »opsežna, zahtjevna i izazovna stvaralačka avantura«, prije svega stoga što je riječ o narodu koji je ostavio dubokog traga u razvoju grada.
»Riječ je o smutnim i prevratničkim vremenima i posljedicama za koje mislim da ni danas ne razumijemo dobro. Ovo tim prije, jer su ličnosti, porodice, graditeljstvo, vjera, običaji i pojave u ljudskom trajanju sastavni dio i sadržaj ovoga narativa. Listajući stranice prošlosti, Dragan Rokvić se zaputio k nesagledivim labirintima ljudskog duha i imaginacije, pokušavajući prodrijeti, probrati, selektirati, izdvojiti i ukazati na ono što je vrijedno i što i danas ima svoje otkucaje i damare i što ne treba zaboraviti. U pitanju su sekvence života, periodi i događaji ne samo Židova već i grada koji su gradili i na koji smo ponosni«, rekao je Boško Kovačević, dodajući kako je Leksikon važan i stoga što na ovim prostorima posljednjih desetljeća nismo razumjeli povijest i što smo je zbog toga i ponavljali, potvrdivši se kao neznalice koje ne razumiju ni izazove vremena ni društveno-politička događanja.
Sam autor rekao je kako se istraživanjem Židova i židovske kulture u Subotici bavio desetak godina, te da je građa u prvom dijelu knjige datirana 1944., kao godinom pogroma Židova u Subotici:
»Od tog momenta naša Subotica nije više imala taj glamur i identitet; tu vedrinu i toplinu, jer su mnogi naši sugrađani nestali u strahotama logora i pogroma. Za mene je to bio značajan datum i značajan moment, jer se pomalo bavim poviješću grada. Drugi dio Leksikona bit će namijenjen sudbini Židovske općine do današnjih dana, odnosno svim tjeskobama i nevoljama s kojima se u novoj, tada socijalističkoj, stvarnosti susrela Židovska općina i što je židovskoj kulturi donijelo to ogromno i značajno iseljavanje u Izrael i druge zemlje. Svakako, u fokusu mog zanimanja je i Sinagoga, ali ne kao spomenik kulturne baštine ili kao samo i eksplicitno građevinski objekt nego Sinagoga sa svim duhovnim račvanjima, sa svojom poviješću, kulturom i tradicijom; s bogosluženjem, simbolima, faktima i artefaktima, s čitavom razigranom heraldikom koju danas nalazimo i sa svim elementima koji su izostali i izostaju, a koji su poput ćilima iznad oltara još davnih dana prefarbani ili uništeni«.
Na koncu, Dragan Rokvić je za oko mjesec dana najavio i objavljivanje knjige koja će osvijetliti povijest i položaj Srba u Subotici, a, kako je naveo, u pripremi mu je i publikacija posvećena njemačkoj zajednici u gradu.
Z. R.
