U crkvi sv. Jurja u Vajskoj 30. travnja donesene su moći blaženog Miroslava Bulešića, istarskog svećenika i mučenika. Svetu misu predvodio je vicepostulator za kauzu proglašenja svetim blaženika Miroslava Bulešića prečasni Ilija Jakovljević u koncelebraciji s vlč. Stipanom Bošnjakom i župnikom u Vajskoj vlč. Goranom Vilovim.
Ovom svečanom misnom slavlju prethodila je trodnevna duhovna priprema. Kroz tri dana duhovne pripreme govorilo se općenito o mučenicima, o hrvatskim svecima i blaženicima.
Najmlađi hrvatski blaženik
Državno tajništvo Svete Stolice, dopisom od 12. veljače 2013. godine, priopćilo je da je Sveti otac Benedikt XVI. dopustio da se obred proglašenja blaženim Sluge Božjega Miroslava Bulešića obavi u Porečkoj i Pulskoj biskupiji u subotu, 28. rujna 2013. godine.
Miroslav Bulešić rođen je 13. svibnja 1920. u istarskom selu Čabrunići. Nakon položene mature u koparskom sjemeništu, a na preporuku svećenika Ivana Pavića (»Radi se o odličnom mladiću, intelektualnom, otvorenom, pobožnom i dobrom«) njegov ga porečki i pulski biskup upućuje na jesen 1939. na studij u Rim. Za svećenika je zaređen 11. travnja 1943. godine u župnoj crkvi u Svetvinčentu. Na jesen 1943. godine Bulešić je imenovan župnikom u Baderni. U toj se župi sljedeće dvije ratne godine zdušno trudio u pastoralnom djelovanju te se istodobno hrabrio i nesebično zauzimao za ljude, osobito za one koji su u ratnom vihoru bili najugroženiji. U jesen 1945. imenovan je župnikom u Kanfanaru. Školske godine 1946./47. postavljen je za podravnatelja i profesora u Biskupijskom sjemeništu u Pazinu. Krizma u Lanišću održana je u nedjelju, na blagdan sv. Bartola apostola, 24. kolovoza 1947. godine. Bulešić je ubijen tog dana ubodima noža u grlo, a njegova krv poprskala je zid predsoblja laniškoga župnog ureda. Prema riječima očevidaca, Bulešić je, osjetivši da umire, zazivao: »Isuse, primi dušu moju!«.
Tadašnje vlasti nisu dopustile da svećenik Belušić bude pokopan u rodnoj župi u Svetvinčentu nego su odredili da bude pokopan u Lanišću. Tek je 1958. omogućeno da se njegovi tjelesni ostaci prenesu u rodnu župu, gdje su pokopani kraj glavnog ulaza u crkvu mučenika sv. Vincencija, na groblju. Odatle su 2003. godine preneseni u župnu crkvu, gdje se i danas štuje. U Porečkoj i Pulskoj biskupiji provedeno je (1998.-2004.) službeno istraživanje o životu i mučeničkoj žrtvi Miroslava Bulešića, koje je 2004. godine predano Kongregaciji u Rim.
Pastoralno djelovanje svećenika Belušića bilo je usmjereno na naviještanje Božje riječi, da Boga što više približi svakom ljudskom srcu. Propovijedao je i zalagao se za oprost, ljubav, zajednički obiteljski život i pomirbu.
»Vrijeme rata je, a on od ljudi traži da se ne osvećuju nego da praštaju, a neprijateljima poručuje: ‘Moja osveta je oprost’. Krist na križu umire iz ljubavi prema nama, a on umire za Krista iz ljubavi prema njemu, prema Bogu. Sve one koji čitaju Bulešićev duhovni dnevnik, propovijedi i nagovore, zadivljuje s kolikim žarom živi svoje svećeništvo. Nastoji u svakom čovjeku, a to je vrijeme rata, ne gledati koju uniformu nosi, biti Samarijanac. Njemu je stalo do čovjeka, da se čovjek obrati, a iznad svih onaj koji se udaljio od Boga. Uvijek poziva na držanje i vršenje Božjih zapovijedi. Možemo se pitati kako je jedan sjemeništarac, a onda i bogoslov, s 27 godina postao mučenik i blaženik. On je nastojao svakom čovjeku, bez obzira na nacionalnost, biti prijatelj i brat. Nije gledao je li netko Hrvat ili Srbin već je želio da i jedan i drugi budu pravi kršćani i dobri ljudi«, kazao je prečasni Ilija Jakovljević.
Vidljiv znak Božje prisutnosti
Drugi svjetski rat ostavio je velike rane na ljudskim dušama, a poraće je mirisalo na mržnju i osvetu. Ipak, blaženi Miroslav često je ponavljao: »Mržnja uzrokuje krvarenja, a ljubav zacjeljuje rane«. »Izlažemo danas ove relikvije neka budu vidljivi znak Božje prisutnosti. Kad vas boli duša, kada se otvore rane u vašem srcu, kad je teško, kada se otvore rane u međuljudskim odnosima i među narodima, dođite kod ove relikvije i molite zagovor blaženoga Miroslava za oprost. Nema života bez ljubavi i poštovanja. Svima nam u tome može biti uzor bl. Miroslav. U župama u kojima je djelovao, nastojao je svima biti prijatelj«, kazao je propovjednik.
Blaženikove relikvije su svečano postavljene u prostor pokrajnjeg oltara Presvetog Srca Isusova, gdje im je narod iskazivao čašćenje.
Pjevanje je predvodio župni zbor, uz animatore i glazbenike Oratorija u Selenči, koji je uvježbala i vodila s. Kristina Ralbovsky. Organizacijski dio liturgijskog događaja vodio je član župne zajednice Dario Bošnjak, sakristanka Amalija Šimunović, a sve pod blagoslovom župnika te u suradnji s ostalim članovima te mjesnim članovima Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini.
Misi su nazočili i predsjednica Izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća u Srbiji Karolina Bašić, dopredsjednik Vijeća Mladen Šimić te predsjednik Mladeži DSHV-a Marin Piuković.
A. Š.
