6. svibnja 1922. – Neven reagira na članak inž. Svetozara Matića (nekadašnjeg suradnika Nevena), koji je objavljen u beogradskom Balkanu. Matić piše da Bunjevci nemaju nikakvih zasluga u borbi južnoslavenskih naroda za nacionalno oslobođenje (»nacijonalno održanje Vojvodine«) i da ih samo »iz kavaljerstva« priznaje kao konstitutivni narod i da za to priznanje traži kompenzaciju od Hrvata. »Ovo se mora smatrati kao jedan ustupak, za koji se mora dobiti od Hrvata kompenzacija«. Neven mu odgovara »da nije Bunjevaca bilo u Subotici u jednoj masi od 90 hiljada, i da 70 odlični Bunjevaca nije otišlo u Novi Sad 25-og novembra 1918 godine gde se Vojvodina odcijepila od Austro-ugarske, napokon, da nije g. Blaško Rajić u ime 90 hiljada subotičkih Bunjevaca otišao u Pariz – da bi granice Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca danas sasma drugčije izgledale«.

7. svibnja 1927. – Kolo mladeži (dodatak Hrvatskih novina) piše kako je nastalo ime Šokac: »Oni Jugoslaveni, koji su ispred Turaka pobjegli u gore, zvali su se Uskoci i otud je ostalo ime Šokci«.

8. svibnja 1926. – Hrvatske novine povodom odlaska Antuna Bešlića iz Subotice, bivšeg ravnatelja subotičke podružnice Prve hrvatske štedionice, pišu da je upravo njegovim nastojanjem dotična »banka ovdje uhvatila dubok i jak koren«.

9. svibnja 1914. – Neven donosi u prijevodu ministarsku naredbu o jeziku vjeronauka u pučkim školama (1797/1914). Ministar prosvjete Béla Jankovich smatra »da se u državnim, općinskim, privatnim i društvenim školama pučkoga značaja, kao u 6 razreda osnovnih škola, u višjim pučkim i gradjanskim školama, i u preparandijama učitelja i zabavilja, može dopustiti da se vironauka učenicima pridaje na njevom materinskom jeziku...« s obzirom »na tisnu vezu izmedju virskoga života i vironauke«.

10. svibnja 1936. – Neven piše o koncertu HPD-a Neven (Subotica) od 25. travnja 1936. Nastupio je Nevenov mješoviti zbor (sastavljen od osamdeset pjevača) u narodnim nošnjama.  »Usklađena zvučna cjelina, dobivena uravnoteženim odnosom pjevačkih grupa, daje skladan zvuk, a da se ipak ne gubi karakteristika pojedinih grupa«, zapaža kritičar. Dirigirao je Mihovil Katanec »sa puno temperamenta, autoriteta i poznavanja folklorističkih osobina hrvatske narodne pjesme«.    

11. svibnja 1919. – Neven piše da će se 1. lipnja u prostorijama Gradske kuće (Subotica) otvoriti Prva hrvatska knjižara i papirnica. Vlasnik knjižare je Josip Kratina iz Zagreba. 

12. svibnja 1939. – Subotičke novine pišu da je u Baču na drugi dan Uskrsa Seljačka sloga održala glavnu skupštinu. Raspravljani su domaći problemi. Izabrana je nova uprava: Mato Filipović (predsjednik), Antun Kovačić (dopredsjednik), Antun Kubanović (tajnik), Stipan Nast (blagajnik), odbornici: Pava Šemudvarac, Stipan Bartolović, Ivan Stogrošić, Ivan Jakić, Ivan Vargić, Vinca Latovski, Stipan Miholić; nadzorni odbor: Andrija Azaševac, Joza Azaševac, Pavica Šemudvarac i Stipan Topalić.