Četvrta vazmena nedjelja obilježava se kao nedjelja Dobrog pastira. Isus je onaj koji je pastir i brine za svoje stado. Ta je slika Izraelcima bila razumljiva, jer su se mnogi među njima bavili čuvanjem stada. Znali su kolika je odgovornost na pastiru i kolika je briga potrebna da se stado sačuva. Oni koji su čuvali svoja stada znali su i kolika je ljubav pastira prema svojim ovcama. Suvremenom čovjeku možda je malo teže shvatiti povezanost pastira i stada, no Isus svojom prispodobom tumači to na tako razumljiv način da i onaj koji nikada nije čuvao ovce može shvatiti što znači briga i uloga pastira (usp. Iv 1,1-10).
Slijediti Kristov glas
Evanđelist Ivan nam je zapisao kako Isus sam za sebe kaže da je on pastir dobri. On za svoje ovce polaže život i one idu za njim. Potom kaže da je on vrata koja vode u Kraljevstvo nebesko: »Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se« (Iv 10,9). On se naziva dobrim pastirom, a ne samo pastirom, jer kao i u svemu, postoje ljudi koji loše obavljaju svoje službe. Pastiri najamnici često nisu mnogo brinuli o stadu, niti bi se izlagali opasnostima da bi stado sačuvali. Dobri pastir je onaj koji brine o svojim ovcama, onaj koji život za njih daje, za njihovo spasenje. Takvom pastiru ovca je bila sve. Značila mu je sigurnost. A ovca posjeduje sposobnost da prepozna glas svoga pastira, te ga po tome glasu slijedi. Pastir, jer voli svoju ovcu, svaku poimence naziva, svaku dobro poznaje, a ako neka fali, on zna točno koja je.
Kršćani su Kristovo stado. On je dobri pastir koji je položio život svoj za ovce svoje. Svakoga ponaosob poznaje i za svakog brine. A kršćani trebaju moći prepoznati Kristov glas u mnoštvu drugih glasova, koji ga zovu i nešto mu nude, treba prepoznati glas svoga Pastira koji mu nudi ono najvrjednije – život vječni. Tko uspije u mnoštvu glasova razlikovati Kristov, ići će pravim putem. To je težak put na kojemu vrebaju različite opasnosti, ali tu je Dobri pastir da zaštiti i obrani svoje, jer mu je važno da ne zalutamo na stazama života, da se ne izgubimo nego da uz njega ostanemo, jer: »Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju« (Iv 10,10).
Ove nedjelje kroz lik Dobroga pastira slavimo Isusovu brigu i ljubav za ljude. Iako je prošla korizma, te sve rjeđe razmišljamo o njegovoj muci, slika Dobroga pastira podsjeća nas na njegovu žrtvu i brigu za nas. On razumije našu zbunjenost ponudama svijeta i lažnih pastira, zato nas podsjeća da je jedino njegov glas onaj koji treba slijediti, da nas jedino on vodi k Božjem kraljevstvu, iako nam se često čini da su druge ponude bolje i primamljivije. Za Isusom treba ići, čak i kada je taj put teži od svih drugih putova, jer to je jedini pravi put kojemu je cilj u Nebu.
Moliti za pastire
Ova nedjelja je i nedjelja molitve za duhovna zvanja. Svećenici i redovnici su Kristovi službenici u svijetu, koji su se stavili potpuno njemu na raspolaganje. Oni su ti koji služe Dobrome pastiru te su i sami pastiri stado koje im Krist povjerava, vodeći brigu da to stado ide Kristovim putem. Zato je važno moliti za duhovna zvanja, moliti da Bog iz naših zajednica pozove mladiće i djevojke te još snažnije moliti da se pozvani ohrabre odazvati Božjemu pozivu kako nam stada ne bi ostala bez pastira, bez Kristovih službenika. Moliti treba i za one koji su se već odazvali i vode kršćane bliže k Bogu za: svećenike, redovnike, biskupe i papu. Njihova je služba teška, a čovjek je sam po sebi krhak bez Božje pomoći.
