Poznato je kako su brojni hrvatski umjetnici, posebice za vrijeme zajedničkih država, stvarali na teritoriju i u kulturnom postoru Srbije. Napoznatiji je svakako kipar Ivan Meštrović čiji se spomenici – beogradski Pobjednik i novosadski Svetozar Miletić – ubrajaju u najpoznatije znamenitosti i simbole tih gradova. Doprinos ovoj temi svakako predstavlja i knjiga Vladimira Mitrovića Djela velikana hrvatske umjetnosti 20. stoljeća u Novom Sadu : Ivan Meštrović, Ivan Vitić, Josip Seissel objavljena u sunakladi Hrvatskog kulturnog centra Novi Sad i Zaklade Spomen dom bana Josipa Jelačića iz Petrovaradina, u kojem je u utorak, 25. travnja, i održana promocija.
Spomenik, muzej i groblje
Povjesničar umjetnosti i kroničar vojvođanske likovne i arhitektonske scene Vladimir Mitrović akcent u knjizi stavlja na tri djela: Meštrovićev spomenik Svetozaru Miletiću, Vitićevu zgradu Muzeja suvremene umjetnosti Vojvodine (prvobitno Muzej radničkog pokreta i narodne revolucije) i projekt Novog groblja u Novom Sadu Josipa i njegove supruge Silvane Seissel.
»Meštrović je projekt dobio, ako tako možemo reći, ovako u osobnoj pogodbi, odnosno gradski oci su taj spomenik naručili direktno od njega. Vitić i Seissel pobijedili su na natječajima. Natječaj za Muzej je bio raspisan 1959. godine, a natječaj za Novo groblje 1962. godine. Zbog financijskih problema Muzej revolucije je malo duže građen, ali smo na kraju ipak dobili remek djelo moderne arhitekture«, kaže Mitrović.
Po njegovim riječima, Meštrovićev spomenik nije dobro dočekan od likovne kritike.
»Oni su taj spomenik, odnosno tu Miletićevu gestu protumačili malo drugačije i zato je lošije ocijenjen naspram nekih njegovih drugih djela, dok ga je javnost sasvim normalno prihvatila. Vitić je imao zanimljivu karijeru, kao uostalom i Seissel. Vitić je sudjelovao i na još dva natječaja u Novom Sadu – natječajima za zgradu Opere i Dom JNA. Josip Seissel je dosta zanimljiva, renesansna ličnost. Bavio se u mladosti likovnom umjetnošću, objavljivao je radove u Zenitu Ljubomira Micića i autor je prve apstraktne slike na našim prostorima. Projektirao je u međuratnom periodu Paviljon Kraljevine Jugoslavije u Parizu za šta je dobio Grand prix. Poslije rata bavio se uglavnom arhitekturom, ali nikad nije odustao od slikarstva. Meštrović ima više radova po Srbiji i većina je uglavnom poznata, a Seissel je recimo isto radio i Spomen-obilježje naroda Hrvatske u spomen parku žrtvama u Kragujevcu, zajedno sa suprugom Silvanom. Ostalo je mnogo njegovih radova iza njega, čuvaju se po muzejima u Zagrebu i u Beogradu i skoro svake godine nešto od toga se izlaže«, navodi Mitrović.
Obilježja gradske svakodnevice
Na promociji su govorili i predsjednica novosadskog HKC-a Jasna Čordaš (koja je istaknula kako je ovo knjiški prvijenac u nakladi udruge) i upravitelj zaklade Spomen-dom bana Josipa Jelačića Darko Polić.
»Ova tri djela vezana su za svakodnevicu Novosađana, dio su vizualnog identiteta grada. Kroz djela visoke kvalitete ova tri autora mi promoviramo doprinos hrvatske zajednice razvoju Novog Sada, ali i na neki način šaljemo poruku matičnoj zemlji da i izvan njenih granica postoje značajna djela hrvatskih autora. Ideja Zaklade Spomen-dom bana Jelačića je da ona nije samo promoter narodnog stvaralaštva, već i urbane kulture i to je možda ono što nas odvaja od drugih sličnih udruga. Naša zaklada slavi univerzalne vrijednosti. Želimo biti most koji spaja«, kaže Polić.
Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Grada Novog Sada. Među ostalim, promociji su nazočili i predstavnici Veleposlanstva Republike Hrvatske u Srbiji, AP Vojvodine i Grada Novog Sada koji su u svojim govorima pozdravili objavljivanje ove knjige.
I. Benčik
