OŠ Vladimir Nazor u Đurđinu jedna je od prvih škola u kojima se počela izvoditi nastava na hrvatskom jeziku. Tako su svih proteklih godina, u manjim i većim, pa i kombiniranim odjelima roditelji imali mogućnost odabrati za svoje dijete cjelovitu nastavu na hrvatskom jeziku.
Istu mogućnost imaju i danas, kada se upisuje 21. generacija učenika u nastavu na hrvatskom jeziku. Koliko će djece biti ove godine, ovisi samo od odluke roditelja, a sve njih dočekat će učiteljica Adrijana Žarić, koja je sada u kombiniranom odjelu, te ispraća četvrtaše, a zadržava učenike sadašnjeg drugog razreda. 

Iskustvo u kombiniranim odjelima 

Učiteljica Žarić je već deset godine u školstvu, a od toga devet godine je u hrvatskim odjelima. 
»Kada sam počela raditi, jednu godinu sam provela u produženom boravku, a sve ostale godine sam u hrvatskim odjelima i to u OŠ Ivan Milutinović u Subotici i Maloj Bosni, a tri godine sam u OŠ Vladimir Nazor u Đurđinu. Moje dosadašnje iskustvo je rad u kombiniranim odjelima u svim navedenim školama. Iako su kombinirani odjeli mnogima na početku, kao i sve novo, bili nepoznanica, pojedini roditelji imali su odbojnost prema tome. No, kroz godine kombinirani odjeli su se pokazali i dokazali kao nešto izuzetno dobro. Osobito mislim da je to prvenstveno dobro za djecu. Mlađa djeca prije steknu samopouzdanje, lakše se priključe, otvore, uvijek imaju pomoć... Nekada se djeca, osobito prvaši, ustručavaju pitati učiteljicu ili nekog nastavnika ono što ih interesira, pa su im tu malo stariji prijatelji često na pomoći. Oni rado jedni drugima pomažu, imaju veće društvo, šire interese, mlađi se nerijetko žele dokazati pred starijim prijateljima pa se dodatno trude. Tako da je zaista puno toga pozitivnog u kombiniranim odjelima«, priča učiteljica Adrijana i pojašnjava kako će budući prvaši po svemu sudeći biti u kombiniranom odjelu sa sada drugim razredom, kojeg čine četiri djevojčice koje rado čekaju nove prijatelje. 
U sklopu škole u Đurđinu je i vrtić, te je tako djeci okruženje već poznato. Tu susreću i drugu djecu i učiteljice, a ono što je također specifično za ovu sredinu jest da je u školi prisutan i veliki broj braće i sestara. 
»Veliku većinu djece koja će sada krenuti u školu znamo preko njihovih starijih braća i sestara, jer su dolazili s roditeljima po njih ili nas posjećivali na raznim priredbama i zapravo mi se već viđamo, pozdravljamo i oni znaju tko će im biti učiteljica. Istina, u suprotnim smo smjenama, ali oni se već sada rado dođu javiti i pozdraviti nas«, priča učiteljica. 

Svjedočanstvo kao motivacija  

Po riječima sugovornice, odluku oko upisa djece u cjelovitu nastavu roditelji najčešće donose zahvaljujući pozitivnom iskustvo susjeda, prijatelja ili nekoga bliskog. 
»Mislim da mišljenje sredine ima utjecaja, ali da se ovdje nekako skupa drže roditelji koji se poznaju, druže i koji imaju nekako ista interesiranja. Ako su obitelji aktivne u župi, u zajednici, u KUD-u, često budu i u školi. To sve ih povezuje i drži na okupu. Imam dojam da je pozitivno iskustvo susjeda ili bliske osobe presudno za upis u hrvatske odjele. Roditelji i zadovoljna djeca su najbolje svjedočanstvo kvalitete«, kaže učiteljica Žarić i poručuje djeci i roditeljima kako je za početak škole najvažniji pozitivan stav. 
Da se djeca ne plaše nego da imaju slobodu, da se otvore i kažu što žele kako bi se što boje upoznali. Po riječima učiteljice Adrijane, svaki razed je za sebe posebna ekipa i nepisana pravila se uglavnom prilagođavaju broju i interesu djece. 
»Na početku mi je bitno da se bolje upoznamo kako bih mogla što bolje prilagoditi program njihovim interesiranjima i mogućnostima. Konkretno, kod nas gdje su mali odjeli se prilagođavamo onome što je nama prikladno. Nije ista priča kada ste vi u odjelu s 30 djece ili sa šest. Kada ih dobro upoznam, znam kom djetetu što godi i što ga motivira na rad. To je velika prednost – vidjeti kome što fali, dodatno raditi s njima i potpuno prilagoditi nastavu njihovim potrebama, gotovo je individualizirati. Tu ne mislim samo na znanje nego i na ponašanje, osjećanja. Sve je to bitno za njihov razvoj i napredak«, pojašnjava sugovornica.
Naša sugovornica ima i iskustvo rada kada još nisu postojali udžbenici kakvi su danas na školskim klupama, ali, kako je naglasila, i tada su se snalazili na razne načine, te imali veliku podršku HNV-a i pomoć oko udžbenika, nastavnih materijala i svega onoga što im je bilo potrebno za izvođenje kvalitetne nastave. 
»Istina je da nam je sada puno lakše raditi jer imamo sjajne udžbenike koji olakšavaju rad. Osobito bih istaknula udžbenik hrvatskog jezika, koji je meni osobno od velike pomoći u kombiniranim odjelima, jer dok se posvetim individualno nekome, drugi mogu raditi samostalno iz udžbenika. To je velika olakšica na satu, ali i njima doma, jer djeca samostalno mogu raditi zadaću«, ističe sugovornica. 

Odluka je bila jasna

Učiteljica Adrijana Žarić ne samo da će od rujna biti učiteljica prvašima nego je i mama budućoj prvašici. Njena kćerka Marija će od jeseni također prvi puta sjesti u školsku klupu, ali u OŠ Matija Gubec u Tavankutu. 
»Kod nas nije postojala dvojba oko upisa u cjelovitu nastavu na hrvatskom jeziku. Odlučili smo da će naša Marija ići u hrvatski odjel pa ako treba i sama ili bi eventualno išla u Đurđin u školu. To je neki naš stav i razmišljanje od samog početka. Oboje smo odrasli uz tradiciju i Gubec (HKPD Matija Gubec) i nekako nam je to bio logičan odabir. No, ono što nas osobito veseli jest da ove godine ima roditelja koji isto razmišljaju kao i mi, bar većina njih, i što će, koliko za sada imam informacije, lijepi broj djece biti u hrvatskom odjelu. Nekako se poklopilo da smo i mi roditelji sličnih generacija, približnih stavova i razmišljanja. Tako i kao učiteljica i mama prvaša imam posebnu tremu. Ne znam kako će sve to biti i kako ćemo se uklopiti. Uzbuđenje i emocije su tu, a vjerujem da ćemo se svi prilagoditi svojim obvezama«, priča Adrijana. 
Pitali smo je i što je po njoj bitno i koji razlozi su njih vodili u odluci. 
»Prvo bih istaknula posvećenost u radu učiteljica/učitelja, ali isto tako i djece i roditelja. Atmosfera u odjelima je drugačija, obiteljska ali radna. Tu ima prostora za rad i napredak, a mislim da veliku ulogu igra i ono što djeca nose od kuće, odnosno odgoj. Djeca i roditelji imaju slična interesiranja, u istim krugovima se kreću, druže i to ih na neki način povezuje«, priča Adrijana Žarić i dodaje kako su tu i brojne izvannastavne aktivnosti, udžbenici i druge pogodnosti koje, kako je rekla, nisu uvjet za upis nego beneficija. 

Ž. V.