U vrijeme kada smo završavali ovotjedni broj Hrvatske riječi, poslije »odmora« od mjesec i pol dana, na svoja radna mjesta vratili su se zastupnici u Skupštini Srbije. Na (ne)zasluženi odmor posalo ih je predsjednik najvišeg zakonodavnog tijela Srbije u čijoj je nadležnosti rad 250 izbaranih narodnih zastupnika.
A posao kojeg su se zatupnici prihvatili prvog dana poslije »odmora« tiče se pravosuđa, točnije izbora u pravosuđu koji trebaju osigurati njegovu (kakvu-takvu) neovisnost. Podsjetit ću, počeo je taj posao još referendumom za izmjenu Ustava Republike Srbije početkom prošle godine. Očekivano, većina izašlih rekla je tada »da« za promjene Ustava u području pravosuđa. 
Ali izlaznost od skromnih 40 posto možda je najbolji dokaz koliko se u te promjene zaista i vjeruje. Jesu li u pravu oni što ne vjeruju u neovisno pravosuđe bez obzira na zakone, ili oni drugi pokazat će već prvi izbor članova Visokog vijeća tužiteljstva i Visokog vijeća sudstva. Ako je suditi po prvih nekoliko sati rada odmorenih zastupnika, i nije nam perspektiva baš i neka.
A u vrijeme završetka ovotjednog broja Hrvatske riječi na svojim radnim mjestima bili su i zastupnici u Skupštini AP Vojvodine, a među 30 točaka dnevnog reda dugoročno Vojvođanima (a trebalo bi i zastupnicima) je najvažnija ona koja se tiče razvoja Vojvodine do 2030. godine. Nije to malo godina, i može se uraditi mnogo, ali isto tako može se i upropastiti mnogo toga. 
Recimo, mogao bi se zaustaviti urbani genocid u vojvođanskim gradovima, koji plaćaju danak stanogradnji, koja je očito postala prostor za veliku zaradu i pranje novca i koja nemilosrdno ruši prepoznatljive panonske gradove.
Moglo bi se konačno poduzeti nešto da se Vojvodina odmakne s začelja, ne onog nogometnog, već europskog začelja kada je riječ o pošumljenosti teritorija. 
Naravno, nije Vojvodina brdsko područje i nitko ne očekuje da oranice zamijene šume, ali da se barem za postotak ili dva odmakne od neznatnih sedam posto pošumljenosti. O optimalnih 14 posto ne vrijedi ni govoriti. 
Z. V.