Zemlja rajskih planina zavela nas je svojim planinskim lancima, jezerima i nadasve skladom svojih stanovnika s prirodom. Živjeti nomadski život je nešto o čemu sanjam mnogo godina. Pokušavam pronaći dobitnu kombinaciju, barem mali kutak prirode s kojim bih mogla živjeti u skladu. A dok se to ne dogodi, divim se onima koji su uspjeli i uživam u otkrivanju novih priča.
Nomadsko porijeklo
Kirgistan ima bogato nomadsko naslijeđe i tradicije koje su utkane u identitet njegovih ljudi. Tijekom ljetnih mjeseci mnoge obitelji vode svoja stada na ispašu na planinske livade zvane jailoo, čuvajući stare običaje i nomadski način života. Posvuda u Kirgistanu postoje tragovi nomadskog porijekla koji još uvijek utječu na živote Kirgiza.
Sportska i druga natjecanja bila su obilježja nomadskog života Kirgiza. Sport se oduvijek smatrao ključem zdravog života koji je poticao unutarnju duhovnost. Svaki je muškarac morao posjedovati atletsku vještinu da bi se natjecao u natjecanjima snage, okretnosti i izdržljivosti, središnjih za definiciju kirgiške muškosti. U nomadskoj tradiciji sva su se natjecanja odvijala na konju, gdje su jahač i konj bili jedna cjelina. Najpopularnije kirgiške konjičke igre i danas se organiziraju kroz formalna i neformalna natjecateljska događanja. Jahanje dominira svim natjecanjima, uključujući at chabish (utrke konja 20-30 kilometara na sat na dugim stazama) i jorgo salish (utrke konja na kraćim stazama). Ništa manje uzbudljiva nije ni borba konjanika zvana oodaris, kao ni zajednička borba dva tima koji se bore za posjed životinjskog leša zvanog ulak tartish ili kok boru.
Turisti na putu svile
Kroz Kirgistan su prolazile tri trgovačke rute poznatog Velikog puta svile, a UNESCO je 2014. godine koridor Changan-Tienshan proglasio svjetskom baštinom. Dobro očuvani Tash Rabat Caravanserai, na 3.200 metara u kirgiskoj provinciji Narin, klasični primjer smještaja iz 15. stoljeća za putnike Puta svile. Turisti mogu ponovno posjetiti ove povijesne rute i mjesta svjetske baštine na konjima, terenskim vozilima, biciklima ili motociklima, od kojih neke opslužuju kampovi za jurte.
Krševit teren Kirgistana oduvijek je privlačio sportske entuzijaste iz cijelog svijeta. Planinski lanci koji se protežu diljem zemlje mame planinare koji žele osvojiti vrhove koji su nadaleko poznati međunarodnim penjačima, kao i one koji su manje istraženi. Profesionalne planinare privlači mogućnost uspona na četiri vrha Kirgistana koji su visoki preko 7.000 metara. Za skijaše Kirgistan nudi 13 odmarališta, a planinski vrhovi su i izvor divljih brzaca koji mame ljubitelje raftinga i kajaka. Rijeka Chu prolazi kroz klanac Boom, nacionalnu vodenu arenu. Ekstremni sportaši mogu iskusiti vrtloge uzburkane vode ispod nadvisujućih litica, što čak i najiskusnije splavare prisiljava na stalnu pripravnost.
Nomadski život ostavio je neizbrisiv trag u kulinarskom naslijeđu Kirgistana. Posjedovanje stoke bilo je primarni pokazatelj materijalnog bogatstva među kirgiškim nomadima, a meso je bilo i ostalo zvijezda kirgiške kuhinje. Meso goveda, ovaca i koza koji pasu u planinskim zatvorima još uvijek dominira stolom kirgiških obitelji i njihovih čestih gostiju. Nenadmašni beshbarmak (»pet prstiju«) često je standardna stavka na jelovnicima, a preporučuje se jesti ga prstima kako biste se prepustili okusima dok ispijate nomadsko piće kimiz – kiselo kobilje mlijeko.
Previše je nebeskih razloga da posjetite Kirgistan, nadam se da ste pronašli jedan dovoljno dobar.
Gorana Koporan
