Druga vazmena nedjelja puna je poruka koje održavaju uskrsnu radost jednako snažnom kao prije tjedan dana kada smo se radovali Uskrsnuću. Isus susreće Tomu, koji nije bio s učenicima u vrijeme prvog ukazanja (usp. Iv 20, 9-31), Petar hrabri prve kršćane snažnim riječima koje vraćaju nadu i otkrivaju smisao vjere u Uskrslog (usp. 1Pt 1, 3-9), prva kršćanska zajednica živi u bratskom ozračju, koje je i danas kršćanski ideal (usp. Dj 2,42-47), uz to Crkva ovu nedjelju slavi i kao Nedjelju Božjega milosrđa.
Bog je pobjednik
Radost Uskrsa je velika i obuzima svako srce, ali život je često suviše težak, te tu radost teškoće potisnu u drugi plan. No spasenje koje nam je Bog podario po uskrsnuću svoga Sina ostaje za čovjeka trajno, nikakav ljudski zaborav ne može ga potisnuti. Petar podsjeća svoju zajednicu: »Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista koji nas po velikom milosrđu svojemu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu, za baštinu neraspadljivu, neokaljanu i neuvelu, pohranjenu na nebesima za vas…« (1Pt 1). Božje je milosrđe veliko i njegova ljubav neizmjerna te žrtvom svoga Jedinorođenca želi spasiti posrnulog čovjeka. Uskrsnućem svoga Sina dao je čovjeku novu nadu, nadu koja okreće čovjekov pogled u vječnost. Smrt nije kraj, tuga nema posljednju riječ, jer Gospodin uskrisava ono što djeluje mrtvo. Bog je pobjednik nad tugom i patnjom, nad smrću i krajem. Postoji kraj, ali ne kao ništavilo i jad nego kao vječna radost. Kod Boga je završetak novi početak, sretan, onako kako bi čovjek i volio da je, ali mu se pod teretima ovoga svijeta čini da ne može biti tko.
Kušnje
Petar zato ohrabruje: »Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: da prokušanost vaše vjere – dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša – stekne hvalu, slavu i čast o objavljenju Isusa Krista.« (1Pt 1). U prva vremena vjera je kušana progonima i mučeništvima. Danas neke druge kušnje opterećuju našu vjeru. Najgore je kada vjernik pomisli da je sam, da Bog ne vidi i ne čuje njegove molitve, jer ga pritišću različite patnje i nepravde. No, to su kušnje kojima Bog kuša našu vjeru. U najtežim trenucima trebamo vjerovati najsnažnije, jer nam je tada Bog najbliži. Svojim milosrđem utješit će nas i nagraditi vječnošću, ali ne smijemo posustati, ne smijemo dopustiti da nam vjera malaksa pod teretom kušnji. A snaga je u molitvi.
Bog je milosrdan
Ova nedjelja je Nedjelja Božjeg milosrđa. Bog poručuje da je njegovo milosrđe vanvremensko, da je bezgranično, da u njegovom probodenom srcu ima mjesta za svakog čovjeka. On je onaj koji liječi, onaj koji daje snagu, koji pridiže posrnulog, On, milosrdni Bog. Radost uskrsnuća nije završila, prenosi se stoljećima i na nas danas. Kristova žrtva je prinijeta jednom za svagda i od te vjere trebamo živjeti i mi danas. Mnogo je patnje, nepravde i boli, ali Gospodin svojom milosrdnom rukom sve to može otkloniti, i hoće. No, sve što nas tišti i opterećuje našu vjeru trebamo s povjerenjem predati u Njegove ruke. Ne smijemo nikada zaboraviti koliko je prema nama milosrdan i da to milosrđe izlazi iz njegova srca, koje je dao za nas probosti. Zato nas Bog nikada ne ostavlja same, samo kuša našu vjeru, kao što je kušao i prve kršćane, a molitva nas čini snažnima da iz kušnje ne izađemo pobijeđeni nego kao pobjednici, s još snažnijom vjerom i većim pouzdanjem u njegovo milosrđe.
