8. travnja 1922. – Neven piše da je 7. travnja u pola 10 zasebnim vlakom došla iz Segedina komisija za razgraničenje između Kraljevine SHS i Mađarske. Gradonačelnik Andrija Pletikosić je u ime subotičkih delegata tražio da se otkinuti subotički atar vrati gradu. Poslije njega je Joško Malagurski (otac Mare Đorđević) iznio pitanje otkinutih pašnjaka. Saslušani su i delegati iz Horgoša. Nakon objeda, komisija je izišla na Kelebiju i Čikeriju da se uvjeri o položaju subotičkog atara. Navečer se vratila u Segedin.

9. travnja 1940. – Hrvatski dnevnik piše da je u Beregu 7. travnja održana velika skupština Hrvatske seljačke stranke. Skupštinu je otvorio predsjednik mjesne organizacije Marin Dekić. Pozdravio je goste: Josipa Jurkovića (tajnika kabineta Vladka Mačeka), odvjetnika Grgu Vukovića iz Sombora, te Stanka Tomića, osobnog tajnika ministra Bariše Smoljana. Na skupštini su govorili Tomić, Jurković i Vuković. Dvorana, gdje se skupština održavala, bila je dupkom puna, iako je dan bio kišovit.

10. travnja 1940.  – Hrvatski dnevnik piše o pripremama somborskih Hrvata za proslavu Dana bačko-baranjskih Hrvata u Zagrebu 13. i 14. travnja 1940. Hrvate iz Sombora predvodit će predsjednik mjesne i kotarske organizacije Hrvatske seljačke stranke odvjetnik Grga Vuković. Računa se da će iz Sombora i okolice otići blizu 200 izaslanika. Somborsko izaslanstvo priključit će se posebnom vlaku, koji polazi iz Subotice.

11. travnja 1874. – Subatički glasnik piše o subotičkoj Ženskoj učiteljskoj školi (preparandiji) i podzastupljenosti bunjevačkog (hrvatskog) pomlatka: »Košto rekoh u ovoj se škuli pripravljaju divojčice za učiteljke, i to po najviše za Subaticu i okruž njen za Bačku. Košto Bog i ljudi znadu u Subatici više ima bunjevaca nego madžara i onda, kada bi pet bunjevaca u jednu glavu brojio, i visoka vlada se opet nije postarala, da one učiteljke koje će po vrimenu bunjevačku žensku dicu učit, i sami jezik uče bunjevački govorit«.

12. travnja 1991. – Glasnik (hrvatski politički tjednik) donosi interjvu s Jerkom Zlatarićem, koji je između dva svjetska rata bio prvak baranjskih Hrvata i surađivao s predstavnicima bačkih Hrvata. Zlatarić se u razgovoru s novinarom Emilom Stošićem osvrće na svoje suradnike iz Bačke: »Antun Matarić iz Sombora je bio naša najuglednija ličnost u Somboru, predsjednik Hrvatskog doma. Sad je, čujem, njegov sin Tončika predsjednik Doma (bez pridjeva hrvatski, na sramotu). Otac Tončikin je bio uhićen zbog obveze i suđen na godinu dana, a da je bio u Belom Manastiru, dobio bi osam puta više«.

13. travnja 1940. – Obzor (dr. Ivan Esih) piše o vezama bačkih Hrvata s Hrvatskom: »No veze bunjevačkih Hrvata sa Zagrebom nisu od jučer. One su se razvijale posljednjih stotinu godina. Bunjevci su uvijek isticali svoju pripadnost hrvatskim narodnim redovima osjećajući i svijest odgovornosti i misije na tom hrvatskom etnografskom području. Svećenik Pavao Kujundžić je otvoreno isticao hrvatstvo Bunjevaca i zahtijevao da se u škole uvede hrvatski jezik. Bunjevački Strossmayer, biskup Ivan Antunović udario je temelje hrvatskog preporoda bunjevačkih Hrvata. Spasio ih je od nasilne madjarizacije i orijentirao ih definitivno prema Zagrebu, gdje je imao veliki broj suradnika, prijatelja i štovatelja«.

14. travnja 1935. – Naše slovo piše da su članovi Jugoslovenske čitaonice u Bajmaku pokrenuli akciju za podizanje Bunjevačkog kulturnog doma. Postoje dovoljna materijalna sredstva i izgradnja doma počet će za najkraće vrijeme.