Drage moje sestre i braćo moja u Kristu!
Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu! (Lk 24,5-6). 
Ove kratke rečenice upućene su ženama koje su rano ujutro hitale k Isusovu grobu s miomirisima. Upućene su i današnjem čovjeku koji želi staviti Isusa u neku davnu prošlost. Stoga je vjerničko svjedočanstvo od iznimnog značaja jer usuđuje se reći današnjem svijetu: »Isus je zaista uskrsnuo! On i danas živi i prisutan je među nama!«
Naš život pritišću različite nevolje i mnoga zla paraliziraju našu svakodnevicu: ratovi, nasilja, bijeda, ljudska sebičnost, zavist, razni interesi, probitci… Mnogi lakomisleno tvrde da će znanost jednoga dana riješiti sve ove probleme. Međutim, naše iskustvo pokazuje drukčiju zbilju. Ljudsko znanje je, istina, umnogome olakšalo naš mukotrpni život, ali nije ga oslobodilo od nekih najosnovnijih ljudskih problema; štoviše, razvojem znanosti naše su slabosti postale samo očitijima.
Stoga je i današnjem čovjeku potreban Isus Krist, jednako kao i u prošlosti. Samo nas naš Spasitelj može učiniti slobodnima i sretnima. U Njemu nalazimo naše životno ispunjenje. Uskrsli nas nije napustio jer On »jučer i danas isti je – i uvijeke« (Heb 13,8). On je zbilja među nama! Zato nam ova vjera i daje snagu u našim bolnim trenutcima, u našim, ljudski promatrano, bezizlaznim situacijama jer ni patnja ni smrt nemaju konačnu riječ. Ima uskrsnuća, ima neprolaznog, blaženog, vječnog života!
Svima vama želim da iskusite svjetlost Uskrsa u svojim kušnjama te sačuvate u srcu nadu koju nam ova svetkovina pruža. Naš je život, naime, skriven u Isusu Kristu – i u našoj patnji i u našoj proslavi. Amen.
Ferenc Fazekas, dijecezanski upravitelj