Draga braćo i sestre u Kristu,
u ovom nemirnom svijetu ponovno je stiglo Uskrsno vrijeme. Za ovaj blagdan pripremali smo se četrdeset dana. Četrdeset je simboličan broj, koji se odnosi na četrdeset dana koje je Isus proveo u pustinji: »Duh odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. Postio je četrdeset dana i četrdeset noći i na kraju je ogladnio« (Mt 4,1-2).
Ogladnjeli smo i mi na kraju ovih četrdeset dana! Gladni smo pravednosti našega Boga, gladni smo milosrđa, gladni smo oprosta, gladni smo ljubavi našega Boga. Naš Bog nam daje sve te vrijednosti u uskrslom Kristu.
Razmotrimo redom ove vrijednosti. Što je pravednost? Prema riječima svetog Tome Akvinskoga, jednog od najvećih teologa naše Crkve: »Pravda je čvrsta i trajna volja da se svakome dâ njegovo pravo«.
Isus se kroz cijeli život trudio biti pravedan. Živio je tako da nikome nije htio oduzimati prava, štoviše: trudio se dati više svakome koga je susreo, pomoći mu u razvoju, osloboditi ga tereta koji mu je otežavao život. Isusova pravda sastojala se u davanju punopravnosti svim ljudima, što i jeste volja Božja za čovjeka na početku stvaranja i prije Adamovog pada. U Raju, na početku stvaranja, Bog se prema Adamu odnosi kao prema prijatelju, s njim ima otvoren prijateljski odnos i redovito ga posjećuje.
Isus je svojim uskrsnućem otišao još dalje od toga: darovao nam je sakrament krštenja, s kojim se nismo vratili u prvobitni raj, ali smo primili mnogo više: dar da budemo djeca Božja! U tome je ostvarenje božanske pravde u Isusu: Isus nam je dao ono što je vidio u Ocu. A u Ocu smo, Kristovim uskrsnućem, upisani kao djeca Božja, braća Isusova.
Isusova pravednost, međutim, ima i nešto zahtjevniju dimenziju: ona podrazumijeva da i mi moramo biti pravedni prema drugima. Moramo biti pošteni prema svim ljudima koji u načelu zaslužuju poštovanje, prihvaćanje i uvažavanje. A isto važi i za državu koja načelno postoji da bi služila dobrobiti ljudi. Nažalost, to uključuje i plaćanje poreza, što je i Isus uočio u Evanđelju.
Dovde nam je sve dobro zvučalo. No, da bi se dostigla uzvišenost božanske pravde, potrebno je nešto više: ostvarenje Isusova milosrđa u uskrsnuću. A milosrđe znači neograničeno prihvaćanje. Prihvaćanje koje ne ovisi o postupcima ljudi, o rezultatima postignutim u našim životima, već podrazumijeva uzimati u obzir i prilike koje nas često sprječavaju učiniti pravu stvar. Što time mislim? Recimo, kad sam bio mlad, i kad je komunistički teror vladao u bivšoj Jugoslaviji, mnogi su se ljudi bojali redovito ići u crkvu. Zato se događalo da su mnogi odlazili samo na božićnu misu polnoćku, a možda i na vazmeno bdjenje koje se također slavilo noću. Kako na te ljude trebamo gledati? Je li kao na grešnike jer nisu svake nedjelje išli u crkvu? Ako bismo mi, ljudi, gledali na ovaj način, znajmo da dobri Bog ne čini tako. Isusovim uskrsnućem Bog nam je pokazao da je mnogo osjetljiviji i razumniji od nas. Isus je na križu dva puta posvjedočio što znači božansko milosrđe: prvo, kada je obećao vječni život razbojniku, i drugo, kada je molio da nebeski Otac muku Isusovu ne uračuna u grijeh onima koji su ga razapeli, jer nisu znali što čine. Ali, o nedostatku svijesti u čovjeku može odlučivati samo Bog, jedini Sveti, jedini Sveznajući.
Prilikom uskrsnuća, Isus je oprostio svima koji su mu učinili nepravdu. Taj božanski oprost je ono što svi čekamo. Jer nam je duša tako često opterećena grijehom, tim bremenom pogrešaka kojih se želimo osloboditi! A to ne možemo uvijek sami riješiti. Važno je ovdje iskusiti božanski oprost koji doživljavamo u Isusu i Njegovom uskrsnuću.
Upravo se Božja ljubav najbolje očituje u otajstvu uskrsnuća. Sâm Isus je rekao da nije došao među nas niti uzeo ljudsko tijelo da nas osudi, nego da nam daruje život, život u najvećoj punini, život koji nitko ne može uništiti. Najveći znak ljubavi je to što je Isus dao svoj život za nas i potom uskrsnuo. U ovom uskrsnom događaju možemo vidjeti da nije smrt, ni grijeh, ni zlo, posljednja riječ naše stvarnosti, nego život. Možemo mi biti i loši, kao što se, na primjer, toliko đavolskog zla događa sada u Ukrajini zbog rata, ali ni tada Bog ne odustaje od čovjeka, od stvorenog svijeta, nego nas voli.
Najbolja vijest za nas ovog Uskrsa je da Isusovo uskrsnuće nije jednokratan događaj, završen za sva vremena, već početak novog svijeta. Njegovo je uskrsnuće od tada stalno prisutno u našim životima. Prisutno je tamo gdje ljudi prakticiraju opraštanje, tamo gdje smo milosrdni, tamo gdje opraštamo i gdje volimo.
Za uskrsne blagdane želim vam, draga braćo i sestre, da vas uskrsli Isus Krist obdari svojim mirom, ljubavlju, praštanjem i milosrđem.
Želim vam blagoslovljen Uskrs!
Nadbiskup Beogradske nadbiskupije
i dijecezanski upravitelj Zrenjaninske biskupije
mons. Ladislav Nemet
