Kalvarija, osobito u vrijeme korizme ima poseban značaj za sve vjernike, za okupljanja i pobožnost koja je sastavni dio duhovnog života. Iako mnogi posjećuju kalvarije, bilo one izdvojene ili na grobljima, malo je onih koji znaju nešto o povijesti iste. Malo se o njima zna i među mještanima, pa i župnicima koji uglavnom nemaju posebne knjige u kojima se vodi evidencija o samoj kalvariji, nego su one u župnim knjigama, ljetopisima...
Kalvarija u Žedniku nalazi se na mjesnom groblju i po riječima tamošnjeg župnika vlč. Franje Ivankovića jedina je takva u okruženju, jer je nema u susjednim mjestima, niti u Novom Žedniku, niti u Đurđinu. Nakon izgradnje crkve sv. Marka Evanđelista (1910. – 1912. godine) i ustanovljenja župe, odnosno obnovom i odvojenjem od župe sv. Terezije (1913. godine) na mjesnom je groblju obitelj Vukov podigla kalvariju, i to u razdoblju od 1913. do 1917. godine. Postaje križnoga puta su nepromijenjene od njihovog postavljanja. One su se s vremena na vrijeme obnavljale, odnosno krečile, farbale i održavale u skladu s tadašnjim mogućnostima. Prije dvadeset godina urađena je velika obnova na samom groblju koje je do tada bilo prilično zapušteno, te su tada i same postaje obnovljene. 
»Tadašnji župnik vlč. Željko Šipek je organizirao uređenje samog groblja, pa i kalvarije, i tada su se mještani uključili i došli pomoći. Budući da sam tada bio župnik u Tavankutu, a da sam rođen u Žedniku, s nekolicinom ljudi sam došao i sam pomoći. Urađen je veliki posao, tada su i postaje dotjerane i sređene, te je na njih stavljen križ. Također, postaje križnoga puta, odnosno slike Isusove muke tada je obnovila, uradila i darovala slikarica Lozika Vojnić Liliom«, priča vlč. Ivanković. 
Kako bi se sačuvale, slike su se prijašnjih godina vadile iz samih postaja i čuvale u župi, a donosile bi se na kalvariju samo tijekom korizme. Posljednjih godina nije bilo tako, te su dotrajali okviri i potrebno ih je ponovno obnoviti.
»Obnova postaja našeg križnog puta je bila u planu već za ovu godinu, no vremenski uvjeti nisu dozvolili da to uradimo prije početka korizme i ovaj posao nas čeka u nekom narednom periodu. Naime, još prije dvije godine, kada sam došao u ovu župu, posjetila me je obitelj Marge Sudarević, rođene Vukov, koja je iskazala želju da želi darovati novac za obnovu kalvarije. Zapravo, to je zavjet njihove obitelji koji žele ispuniti, a ona je rekla kako je to ostavljeno njoj u obvezu, te će tako sa svojim sinom Damirom Sudarevićem obnoviti postaje križnog puta«, priča župnik. 
Tako je u planu da se u narednom periodu slike i okviri izvade iz svih 14 postaja, koje su raspoređene po sedam s lijeve i desne strane od ulaza u groblje i da se postave mesingane slike koje prikazuju Isusovu muku. Osim toga, po riječima župnika, u planu je i obnova samih postaja, i to onih čiji su temelji već dotrajali, konkretno tu su najugroženije 10. i 12. postaja. 
Uz postaje križnog puta tu je i centralni križ koji su vjernici podigli 1914. godine, a koji je obnovljen 2014. godine.
Kalvarija u Žedniku na groblju je mjesto okupljanja stotinjak vjernika svake nedjelje tijekom korizme koji dođu na zajedničku pobožnost u poslijepodnevnim satima. Ova pobožnost je oživjela prije dvadeset godina, a je li se i koliko organizirano obavljala prijašnjih godina vlč. Ivanković nema podataka. Običaj koji je ustaljen jeste da se na petu korizmenu nedjelju (Gluhu) uz djecu iz Žednika pobožnosti križnoga puta pridruže i djeca iz Đurđina.
Groblje na kom se nalazi kalvarija je u vlasništvu crkve, a održava ga i sahranjuje Pogrebno poduzeće Komval iz Čantavira.
Ž. V.