18. ožujka 1927. – Neven piše: »Tvrditi, da Bunjevci i Šokci nijesu ni Hrvati ni Srbi, nego potpun i zaseban narod, ili je kukavičluk, ili je idiotizam (najveća glupost). Kukavičluk je onda, ako se boje reći, da su ili Hrvati, ili Srbi, da se tobože ne zamjere ili jednima ili drugima. Idiotizam je pak, ako zaista misle, da su Bunjevci i Šokci zaseban narod, i da će kao zaseban narod moći ostati i u budućnosti. Idiotizam je i zato, jer ti ljudi ili ne vide ili ne će da vide, da se političke prilike u našoj državi već od početka njenog razvijaju tako, da se i po ustavu, a kamoli tek u praksi priznavaju samo srpska, hrvatska i slovenska narodnost kao narod Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i da će to tako biti i u budućnosti«.
19. ožujka 1941. – Hrvatski dnevnik piše da je Vinko Žganec, poznati etnomuzikolog i skladatelj, imenovan javnim bilježnikom u Zagrebu. Prilikom napuštanja Sombora pristaše Seljačke demokratske koalicije (Hrvatska seljačka stranka i Samostalna demokratska stranka) priredili su mu oproštajnu večeru.
20. ožujka 1940. – Hrvatski dnevnik piše da je 18. ožujka (tj. nakon posjeta ministara Bariše Smoljana i Stanoja Mihaldžića) predsjednik općine Subotica Ladislav Lipozenčić s članovima gradskog vijeća (koje je imenovao prošli režim Milana Stojadinovića) podnio ostavku. Lipozenčić i 61 vijećnik su izjavili da su oni »orijentirani prema Beogradu i da zastupaju apsolutni smjer nedjeljivosti Subotice od Srbije«.
21. ožujka 1940. – Obzor piše da je u Suboticu doputovao ban Dunavske banovine Jovan Radivojević. Novinarima je izjavio da je došao u Suboticu privatnim poslom. Međutim, svi znaju da je došao zbog ostavke imenovane općinske uprave. List zaključuje da neki krugovi žele opstruirati novu općinsku upravu. Ipak, bunjevački Hrvati su odlučni da istraju u svojoj borbi za pravilno uređenje općinskih poslova u Subotici.
22. ožujka 1934. – Danica (list Grge Vukovića) donosi ulomke iz dnevnika Josipa Kovača iz Riđice, koji se odnose na rad Bačke županije. U bilješci od 24. kolovoza 1825. piše: »Naime Raci, koji viruju u papu, i sebe Dalmatincima nazivaju, na svaki način ometaju napridak onih Madjara, koji su se ovamo doselili iz sivernih krajeva, a dobili su od države velika imanja, kad su Turci istirani iz Bačke«.
23. ožujka 1941. – Hrvatski dnevnik piše da je Ministarstvo socijalne politike i narodnog zdravlja postavilo za komesara subotičkog Okružnog ureda za osiguranje radnika profesora subotičkog pravnog fakulteta Ivu Milića (Hrvata iz Dalmacije).
24. ožujka 1927. – Neven donosi članak I Šokci su Hrvati u kojem se pored identitetskih dotiče i povijesnih pitanja (doseljavanje Šokaca u Bačku): »Prvi Šokci medjutim naselili su se pod vodjstvom Franjevaca poslije muhačke (Mohačke, prim. ur.)) bitke u opustošenim podunavskim krajevima. Njih je god. 1649. prilikom svoje kanonske posjete Marin Ibrišimović beogradski biskup krizmao. U Santovu je ovaj sveti čin izvršen u crkvi Velike Gospe. Po iskazu kanonika vizitatora, Bereg je u to vrijeme 10-11 katoličkih kuća brojio. Točniji su podatci, koji se odnose na Šokce iz doljnje Bačke. Tako se točno zna, da su se u Bač i okolišna sela Plavna, Vajska, Bodjan, Bukin Novoselo god. 1686. naselili Šokci, pridošli iz Bosne iz okoline Dolnje Tuzle. Franjevci su ovom prilikom donijeli sa sobom više knjiga i samu ikonu Marijinu iz gradiškog samostana. U to vrijeme Bač ponovno dobije posadu koja se formira iz naseljenih Šokaca, a kapetanom joj postaje neki Gjuragj Vidaković (Đuro Vidaković, koji je dobio plemstvo 1690. – primj. V. N.)«.
