Često nam se čini kako je tama zavladala svijetom dok promatramo sve što se oko nas događa. Takav svijet nas razočarava, gubimo volju aktivno se uključivati u društvo kojem pripadamo, mislimo ne može i neće nikada biti bolje ili se jednostavno uklopimo u tamu koja je oko nas. Tama koju gledamo nastaje utjecajem grijeha kojemu je čovjek sklon, a ne može ga pobijediti jer se protiv njega i ne bori nego se prepušta svojim slabostima. Ipak, tama ne može pobijediti svjetlost, jer je svjetlost Isus Krist, koji to i sam za sebe kaže: »Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.« (Iv 8,12).
Djeca svjetlosti
Pavao u Poslanici Efežanima piše: »Sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite – plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina – i odlučite se za ono što je milo Gospodinu« (Ef 5,8-10). Krist je svjetlost svijeta, a kršćani su Kristovi. On je onaj koji svijetli u tami i pokazuje nam put. Onaj tko pripada njemu ide putem svjetla, a ne tumara u mraku. Put kojim hodi, koji ga vodi do Gospodina mijenja ga. Tako oni koji Kristu pripadaju, kao što i Pavao kaže, postaju u njemu svjetlost za ovaj svijet. To je promjena koja je neminovna, ako je netko doista Kristov. Ta je promjena obvezujuća, ona nije za vlastito uživanje već se mora upotrijebiti na dobro svijeta. Kršćanin je donositelj Krista, donositelj svjetla u svijet u kojem živi. Nema mjesta očaju zbog tame niti prepuštanju tami svijeta koja je oko njega. Kršćansko poslanje je otjerati tamu Kristovim svjetlom koje u sebi nosi.
Dobrota, pravednost i istina to je ono što nedostaje u svijetu, zbog čega nas hvata očaj. Pavao kaže da je to plod svjetlosti; dakle oni koji su Kristovi trebaju biti donositelji dobrote, pravednosti i istine. Ne trebamo ih tražiti negdje drugdje ili kod nekog drugog, mi smo ti koji trebamo širiti dobrotu, pravednost i istinu. Po tome ćemo donijeti svjetlo svijetu i svijet će prepoznati da smo Kristovi. Dakle, pravednost, dobrota i istina je ono što u nama treba biti prepoznatljivo, to je ono po čemu ćemo razgoniti tamu gdje god da se nalazimo. Ništa nas na tome putu ne smije obeshrabriti niti zaustaviti, kao što nije brojne svece koji su nam uzori kršćanskoga života.
Okrenuti se bližnjemu
Nalazimo se na polovini korizmenoga hoda. Trudili smo se ustrajati u mnogim odlukama koje smo donijeli. Je li sastavni dio tih odluka bio da budemo svjetlo svijeta, da budemo donositelji dobrote, pravednosti i stine? Naše su odluke uglavnom orijentirane na nas same: postiti, više se moliti, odlaziti na svetu misu… Donositelj Kristova svjetla svijetu treba se okrenuti od sebe k bližnjemu. Dobrota i pravednost postaju vidljive tek u susretu s drugim, a Krist nas obvezuje da ljubimo brata i činimo mu dobro.
Iako je dobar dio korizme već prošao, nije kasno za nove odluke i još neke promjene. Korizma je vrijeme promišljanja i preispitivanja, kako bismo napredovali u svojoj vjeri i postali transparentni članovi Crkve. No, ne samo privremeno, do Uskrsa, već odluke o promjeni i nastojanja oko dobra trebaju ostati trajni u našem kršćanskome hodu. Stoga neka nam ovonedjeljna čitanja budu poticaj za nove promjene, za snažnija svjedočanstva za Krista, za donošenje svjetla u tamu svijeta koja nas okružuje, jer mi smo svjetlo svijeta, rekao nam je Isus.
