11. ožujka 1926. – Neven objašnjava položaj bačkih Hrvata pod radikalskim vlastima i razliku između članstva Bunjevačko-šokačke stranke i Narodne radikalne stranke: »Slušajući ovdašnje radikale i čitajući njihove novine morao bi čovjek misliti, što više ubeđen biti da mi bunjevački Hrvati živimo kao riba u vodi. Po njihovom pričanju mi uživamo sva prava, koja pripadaju jednom slobodnom građaninu u našoj zemlji. Međutim od svega toga mi smo još vrlo daleko (...) Kod nas su svi oni, koji se osjećaju Hrvatima, dok oni u svojim redovima imaju samo one bit će šta hoćeš Bunjevce. Bivše pionire džentrijske mađarske. To je fakat!«
12. ožujka 1937. – Subotičke novine pišu da je 7. ožujka somborski župnik Antun Skenderović održao u Križarskom domu u 17 sati predavanje o uljudnosti i lijepom ponašanju. Posjećenost je bila velika, a nakon predavanja predavač je burno pozdravljen.
13. ožujka 1926. – Hrvatske novine pišu o političkoj podijeljenosti somborskih Hrvata nakon cijepanja Bunjevačko-šokačke stranke (1924.). Krug oko Antuna Bošnjaka prišao je Vojvođanskoj pučkoj stranci Blaška Rajića. Stupila je u pogodbu s radikalskom gradskom upravom. Međutim, budući da obećani uvjeti nisu izvršeni, jedan dio članstva pod Josipom Palićem pristupio je Hrvatskoj seljačkoj stranci, ali nije uspio sakupiti dovoljan broj glasova za kandidaciju za izbore u veljači 1925. Krug oko Josipa Veselovskog priključio se Bunjevačko-šokačkoj stranci braće Mirka i Ivana Ivkovića Ivandekića.
14. ožujka 1924. – Zemljodilac piše da je na poziv Beogradskog društva Kolo srpskih sestara jedna grupa Bunjevaka otišla u Beograd prisustvovati sveslavenskom kostimiranom balu 5. ožujka. Od Bunjevaka na balu su sudjelovale: gđa Rozika Stipić, gđa Marija Futo, gđa Tera Eškut, gđa Mara Malagurski-Đorđević, gđa Liza I. Ivandekić, gđa Klara Ivandekić, gđa Mariška Lipozenčić, gđica Margita I. Ivandekić, gđica Tera Stipić, gđica Nanika Romić i gđica Kata Stipić.
15. ožujka 1940. – Jutarnji list donosi izjave somborskog odvjetnika i prvaka HSS-a Grge Vukovića, koji je sudjelovao u konferiranjima prilikom boravka ministara Bariše Smoljana i Stanoja Mihaldžića u Subotici. Vuković je medijima priopćio detalje konferiranja. Naime, HSS u Subotici ne želi sudjelovati s onom frakcijom Jugoslavenske radikalne zajednice, kojoj je vođa Marko Jurić nego s frakcijom Mirka I. Ivandekića. Promjena u gradskoj upravi potrebna je i u Somboru, gdje Hrvati nemaju svoje predstavnike u tijelima vlasti. Vuković je dodao još: »Ne želimo cijepati Vojvodinu. To ne želi ni sam dr Maček.«
16. ožujka 1927. – Dom piše da Seljačka sloga priređuje polovicom svibnja u Zagrebu izložbu narodne umjetnosti (veziva, rezbarija itd.). Posebne odjele spremaju bunjevački i šokački Hrvati Bačke, Baranje i Banata.
17. ožujka 1927. – Neven piše da je na tavanu Obrtničke udruge u Subotici u jednom kutu pronađena škrinja, u kojoj su nađene starine iz 1777., između ostaloga knjiga od kumaša ružičaste boje izvezena zlatom, a pisana hrvatskim jezikom – Pravila ceha saračkog, gombarskog i štrangarskog od godine 1777. Člankopisac zaključuje: »Za nas bunj. Hrvate ovaj nalazak je od osobito velike vrijednosti i to baš danas, kada nekoji istoričari i političari silom hoće da dokažu, da smo mi pokatoličeni Srbi, da nas je pokatoličila Marija Terezija. Pravila su pisana na hrvatskom jeziku i to rukom, a pisao ih je netko iz Subotice, što dokazuje, da su bunj. Hrvati – već oni koji su bili pismeni – pisali latinicom t. j. hrvatski...«
