Današnja zgrada putničkog kolodvora je izgrađena na prekretnici XIX. i XX. stoljeća. To je jedna tipska zgrada kakve je tada gradila Mađarska državna željeznica. Istina, jedna od najvećih tipskih kolodvorskih građevina, jer je Subotica tada već bila veliki željeznički čvor. Na njenu staničnu postaju stizali su vlakovi iz šest pravaca: Sombora, Segedina, Sente, Zemuna (Beograda), Crvenke i Baje. Ove dvije pruge su ukinute, ali govori se o potrebi obnavljanja tračnica prema Baji. Tadašnji javni prijevoz – tramvaj je imao stajalište ispred kolodvora. Povezivanje grada s dvije značajne rijeke, Dunavom i Tisom, omogućilo je brzi razvoj industrije: namještaja, poljoprivrede, umjetnog gnojiva, elektronike itd. Zato je od putničkog, teretni kolodvor još i značajniji – zbog transporta sirovina za industriju i odvoženja gotovih proizvoda. A zato su nekadašnje značajne tvornice imale i svoje industrijske tračnice. Po riječima dogradonačelnika Imrea Kerna, gradit će se nova teretna stanica južno od sadašnje i bit će omogućen istovar i kontejnera, jer željeznica danas, slično kao veliki kontejnerski brodovi, ima svoje teretne kompozicije sastavljene od 40-50 kontejnera, koji se dizalicama istovaruju i utovaruju na specijalne vagone-nosače. Dok je postojala SFRJ i posebno vojvođansko Željezničko transportno poduzeće (ŽTP), kroz Suboticu je željeznicom prolazilo više robe nego u najvećim jadranskim lukama, jer je cjelokupni izvoz u istočnoeuropske zemlje i SSSR prolazio kroz naš grad. Bilo je npr. dnevno dva »para« (u oba pravca) tzv. maršrutnih vlakova koji su iz Mađarske vozili rudu aluminija bauxit u tvornicu aluminija u tadašnji Titograd (danas Podgorica), jer tamo je bila električna energija jeftina i Mađarima se isplatilo dovesti rudu do tvornice, a da odande u povratku »maršrutni vlakovi« prevoze razne poluproizvode od aluminija. ŽTP Vojvodina je bila najveća i najbogatija u cijeloj zemlji. Oni su prvi kupili »poslovni vlak«, koji je prometovao od Subotice do Beograda. Putovanje je trajalo dva i pol sata (osobno sam provjeravao godinama). Nakon »događanja naroda« ukinut je samostalni ŽTP Vojvodina, a ŽTP Srbija je bila toliko centralizirana da direktor subotičkog željezničkog čvora (zaposlenih oko 6.000 radnika) nije imao pravo potpisati nikakav račun bez pismenog odobrenja iz Beograda, npr. kada se razbilo staklo na blagajni. Naravno, direktor je imao »veresiju« u staklorezačkoj firmi Ornament i slučaj je odmah riješen (pismeno odobrenje je stiglo za nekoliko dana).
Kakva je situacija danas?
Naravno, prvo sam na »netu«potražio Železnice Srbije, kako se danas službeno zove nekadašnji ŽTP Srbije, i saznao sam sljedeće: Akcionarsko društvo Železnice Srbije je formirala Vlada Srbije (2006.) nakon donošenja Zakona o željeznicama (2005.) i ona imenuje Skupštinu AD koja pak imenuje odbor direktora iz čijih redova se bira generalni direktor. Na službenom sajtu piše sljedeće: »AD Železnice Srbije se nalaze u procesu konsolidacije, reorganizacije i racionalizacije koja će trajati tijekom sljedećih godina«. Kratko i jasno. Broj uposlenih bio je 32.832 (konac 2000.) što je smanjenje za 44% na 18.280 (podatak iz 2013.) iste godine, a profit je bio -7,7 milijardi dinara (praktično gubitak). Nema novijih podataka iako na koncu piše: »posljednja izmjena stranica 23. studenog 2022.« (praktično skoro prije četiri mjeseca). U okviru AD Železnica Srbije (kao matično društvo) djeluju i četiri a.d. društva: za upravljanje željezničkom infrastrukturom; za prijevoz putnika; za prijevoz robe i društvo za upravljanje željezničkom imovinom. Postoji i »Direkcija za željeznice« kao posebna organizacija koja obavlja poslove državne uprave u području željeznice utvrđeno zakonom o željeznicama. Sjedište im je u zgradi Vlade Srbije. Ne čudi me izvjesna neorganiziranost u planiranju subotičkog željezničkog čvora, npr. zbog nadležnosti u planiranju. Remont i izgradnja drugog kolosijeka Novi Sad – Subotica koštat će 10 milijardi dolara, financira je »Kineski investicijski fond za istočnu Europu«.
Problemi s putničkim kolodvorom
Nadajmo se da će se u zlatno doba ŽTP Vojvodine započeta rekonstrukcija kolodvora (započeti pothodnici) dovršiti po planu. Po riječima Imrea Kerna izgradit će se peroni s kojih se sigurno i lako može ulaziti/izlaziti i iz putničkih vlakova. Na perone će se dolaziti pothodnicima, a za invalide će biti izgrađeni liftovi. Budući da će subotička postaja biti regionalna, problem je odvojenost i udaljenost autobusnog kolodvora od željezničkog kao i udaljenost javnog gradskog prijevoza – autobusa, jer je najbliže stajalište u Ulici Đure Đakovića (više od 200 m). A oni koji bi dolazili vlastitim automobilima ne mogu ih duže vrijeme parkirati, jer nije izgrađena predviđena katna parking garaža.
