Neobična pojava da si poznatiji u inozemstvu nego u svom gradu dogodila se junaku ove priče Darku Čoviću, rođenom 12. lipnja 1945. U pravom smislu riječi junaku, jer Sascha D’Arc, kako mu je glasilo umjetničko ime, bio je akter brojnih akcijskih filmova snimanih u Italiji sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga vijeka. No, sve je počelo na vrelom subotičkom asfaltu. Odrastajući bez oca u Gajevoj ulici i Petom kvartu, već zarana bio je primoran u »surovoj životnoj borbi« teške svakodnevice izboriti se za svoje mjesto, a ponekad je morao čak i dobrovoljno davati krv kako bi imao za dnevni objed. Tjelesna snaga i jaka fizička građa u kombinaciji s poznavanjem šakačkih vještina odveli su ga iz uličnih tuča do Boksačkog kluba Spartak. Marljivo je trenirao i stigao je boksati čak s nekadašnjim europskim prvakom i legendom jugoslavenskog boksa – Marijanom Benešom. Ali u amaterskim borbama nije bilo novca i životni put ga je 1967. godine prvo odveo u Švicarsku i Njemačku. Spletom životnih okolnosti i određenih neobičnih situacija zaradio je protjerivanje iz Njemačke i oduzimanje putovnice od strane jugoslavenskih vlasti u trajanju od dvije godine nakon povratka u Suboticu. Te 1973. godine Marjan Beneš postao je europski prvak i na jesen je stigao sa svojom Slavijom iz Banja Luke na ligaški megdan Spartaku. Trebalo je odlučiti tko će ući u ring, u tom trenutku, najboljem europskom boksaču u lako-velter kategoriji. Darko je prihvatio ovu borbu, ali uz uvjet da mu vlasti odmah vrate putovnicu. I bilo je tako. Odboksao je dvije runde protiv legendarnog Beneša, pred prepunim tribinama stadiona malih sportova, bilo je razmjene mnogo udaraca s obje strane, a onda je trener Tamási ubacio ručnik u ring. Marjan je slavio pobjedu, a Darko je dobio svoju putovnicu natrag. I otišao ponovno vani.     
Put ga je, kao turističkog vodiča, odveo u Italiju i opet je boks učinio svoje. Sparingirao je u Trstu svjetskom i talijanskom šampionu Benvenutiju, a svijet filma mu se dogodio posve slučajno. Za potrebe snimanja nekog akcijskog filma 1978. godine trebali su savjeti pravoga boksača i Darko je asistirajući redatelju dobio drugu glavnu ulogu u filmu Ring i ušao u svijet celuloidne trake. Spletom okolnosti i razgovorom na jednom gala prijamu s tada glasovitim talijanskim redateljem Pasqualeom Squitieriem (inače suprugom poznate talijanske filmske dive Claudie Cardinale) dobio je priliku zaigrati u poznatim talijanskim akcijskim filmskim ostvarenjima. 
Film po film postao je Sacha D’Arc, glumivši u više od 120 filmova, naravno pretežito akcijske tematike. Bilo je tu svakakvih produkcija, od niskoproračunskih ostvarenja pa sve do filmova s velikim zvijezdama onoga vremena, a njegovo ime nalazilo se na špicama skupa s Charlesom Bronsonom, Francom Nerom, Budom Spencerom, a da je malo tko u Subotici znao kako na platnu kina Lifke, Jadrana, Radničkog ili Zvezde gleda svoga sugrađanina Darka Čovića. Zahvaljujući grubljim crtama lica i mišićavoj konstituciji redatelji su mu najčešće i najviše dodjeljivali uloge negativaca, sirovih momaka, motoraša, rockera i ljudi izvan zakona. Devedesetih godina uslijedila je i njegova američka avantura, malo Hollywood i Los Angeles, a više Florida i Miami. Ponovno je navukao boksačke rukavice i sudjelovao na turniru boksača veterana u organizaciji glasovitog glumca Mickeya Rourkea s kojim je potom i boksao. Kao već slavni glumac, posjetio je 2003. godine Suboticu i okupio staro društvo iz BK Spartak, odajući počast jednoj značajnoj generaciji sportaša sa sjevera Bačke iz koje je, na određeni način, i sam potekao.
O njegovom zanimljivom i nadasve atraktivnom životu svih proteklih godina u Subotici se vrlo malo i gotovo ništa nije znalo, a onda je Dejan Mrkić, arhivist, bard subotičke popkulture i veliki kolekcionar starih gradskih fotografija, 2013. godine režirao 20-minutni dokumentarac nazvan Darko Čović – subotički Charles Bronson. I Subotica je imala prilike upoznati svoga nekadašnjeg građanina.
Preminuo je 20. ožujka 2020. u Rimu, u Italiji, gdje je živio veći dio svoga života i stekao svoje filmsko ime.   
D. P.