U vojvođanskom dnevnom listu na mađarskom jeziku krajem veljače (dvobroj 25/26) dogradonačelnik Subotice Imre Kern je dao jedan duži intervju pod naslovom »Promet Subotice je pred ogromnim promjenama«. Povod je početak radova na izgradnji subotičke dionice »brze pruge Srbije«. Sve je počelo prije trideset godina kada je posebna komisija EU 1992. godine definirala važne »paneuropske infrastrukturne koridore« za budućnost (željeznički i drumski promet). Tako Koridor 10 vodi od Salzburga do Soluna i prolazi kroz Srbiju u duljini od 874 km (37% koridora). Tada je aktualna vlast željezničku prugu kroz Srbiju proglasila projektom »Brze pruge Srbije« (BPS). Godinu dana kasnije potpisan je predugovor s francuskim kompanijama koje su bile lideri u tom području. Izgrađen je dio tračnica između Beograda i Stare Pazove i »triangl« (raskrižje tri glavna pravca) kod Šida. Tu se i stalo. Srozavanje željezničkog prometa je posebna priča. Prije nekoliko godina, kao iz bajke, pojavili su se Kinezi koji su željeli izgraditi »novi (željeznički) put svile« koji bi se završavao u Solunu. Njihovi planovi su se uklopili u dalekosežne planove EU i tako plan BPS ponovo postaje aktualan i financiran s više strana. Dionica između Beograda i Novog Sada je gotova i krenulo se u realizaciju dijela pruge Subotica – Novi Sad. Rokovi su kratki, a posao je izuzetno složen, jer postojeću devastiranu traku treba potpuno rekonstruirati zajedno s podgrađom i naravno treba izgraditi drugu, paralelnu tračnicu. Znalo se sve ovo i prije trideset godina, ali skoro niša nije poduzeto. Primjerice, nije izvršena pravedna eksproprijacija potrebnog zemljišta (valjda je to sada urađeno do kraja), zatim, po zakonu, treba izvršiti (u kratkom roku) tzv. zaštitna arheološka iskopavanja, što se i radi; bezbroj arheoloških ekipa je na terenu i sudeći po novinskim izvještajima nađeni su ostaci naselja počevši od kamenog doba sve do srednjeg vijeka. Budući da će brza pruga biti ograđena zaštitnom ogradom, slično kao autoceste, i nema nikakvih križanja u nivou s ostalim prometnicama, potrebno je izgraditi nove nadvožnjake i podvožnjake, ali potrebno je i rekonstruirati starije. Po izjavi Imrea Kerna, Subotici od Malog Beograda do Kelebije pripada 38 km (cca trećina) pruge na kojoj će biti izgrađeno više od 15 nadvožnjaka (uglavnom za željeznicu), odnosno podvožnjaka za drumski promet.
Kako je nastao današnji promet Subotice?
Početak sedamdesetih godina nije baš bio uspješan za grad, jer je 1972. Palićko jezero doživjelo ekološku katastrofu. Sanacija nazvana »Akcija stoljeća« trajala je šest godina, a po meni ni danas nije potpuno izvršena. Gradski oci, saznavši da će država graditi međunarodni EP-5 put, odlučili su provući ga kroz grad (iako je planom bilo drugačije definirano) ne bi li riješili problem mnoštva neasfaltiranih ulica o trošku države. Da bi se ova ideja realizirala, bilo je potrebno put proširiti na četiri trake, naravno na uštrb tramvaja od Aleksandrova do Palića. Vjerojatno su mislili: jezero i banja Palić nisu u funkciji, a u industrijsku zonu Šandora radnike će prevoziti autobusi. Tako je subotički tramvaj izvršio posljednju vožnju početkom travnja1974. Ja bih ova događanja nazvao »loša prometna akcija stoljeća«. Autocesta kroz grad je vremenom postala nesnosna, najviše zbog tranzitnog teretnog prometa; a javni prijevoz nije ni danas dobro riješen. Drugo krupno ulaganje u promet bilo je izgradnja »Novog autobusnog kolodvora« čime je otežana veza dva putnička oblika prometa. Ona se mogla realizirati nakon iseljenja Tvornice vagona Bratstvo i bliže željezničkom kolodvoru, ali je prvo neki tržni centar, a nakon toga benzinska crpka dobila prioritet nasuprot autobusnog kolodvora.
Palićki podvožnjak i Majšanski most
Trenutno planirana brza pruga Beograd – Budimpešta u našem gradu križa se s ulicama preko »mostova« na tri mjesta: s Lošinjskom ulicom (kod tvornice Pionir), na Palićkom putu i preko Majšanskog mosta. Po Kernovim riječima, potrebno je potpuno rekonstruirati ove tri građevine, to jest gradit će se nove. Sasvim se možemo složiti s dogradonačelnikom da će izgradnja novog mosta na Palićkom putu biti složeni zadatak, uz to vezan i za rok. Budući da tu prolaze glavni vodovi Toplane, radovi mogu početi završetkom sezone grijanja, tj. od 15. travnja i trebaju biti uglavnom završeni do početka sljedeće sezone grijanja, tj. do 15. listopada. Na mostu će biti deset tračnica i riješit će se i odvod vode (kišnice), tvrdi Imre Kern. Nisam vidio projekte, ali to će svakako biti izazovan posao. Što će se desiti s Majšanskim mostom koji je također neuralgična prometna točka? O tome ćemo pisati u nastavku.
