Započelo je vrijeme korizme, vrijeme priprave za Uskrs, koje vezujemo za post, molitvu, pokoru, obraćenje. To je prije svega milosno vrijeme za kršćanina, jer upravo molitvom i postom, u nastojanju da se odrekne grijeha, on dolazi bliže k Bogu i otkriva smisao vjere.

Sklonost grijehu

Korizma započinje srijedom Pepelnicom, kada svećenik posipa vjernika pepelom uz riječi »Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti«. Knjiga postanka kaže kako je Bog čovjeka stvorio od praha zemaljskoga. No, čovjekovo stvaranje tu ne završava. Bog je poput grnčara od zemlje oblikovao čovjekovo tijelo, a onda ga je učinio sličnim sebi, jer je u njega udahnuo dah života. To je naša duša, koja je besmrtna, po kojoj smo savršena Božja stvorenja, stvorena na njegovu sliku. Naše tijelo će jednom postati prah od kojega je sazdano, ali će naša duša ostati živjeti vječno. Zato treba već za zemaljskoga života voditi računa o tome kakva će ta vječnost biti.
Kao svome ljubljenom stvorenju, Bog je čovjeku dao slobodu, nije ga vezao za sebe nego mu je dopustio da sam odabere hoće li hoditi s njim ili bez njega. No, Postanak svjedoči da je čovjek već na početku iznevjerio Boga i odabrao grijeh. Tako je čovjekova narav postala slaba i sklona grijehu. Čak i kada ga je svjestan, čovjek se često grijehu ne može oduprijeti. Ali Bog nije napustio svoje ljubljeno stvorenje nego mu daje novu šansu. Šalje svoga Jedinorođenca da otkupi grješnog čovjeka. Cijena otkupljenja bila je Sinovljeva smrt na križu.

Pepeljenje

Korizma je vrijeme koje nas podsjeća na neizmjernu Božju ljubav kojom nas ljubi. Mi ne možemo tako savršeno ljubiti Boga kao što on ljubi nas, ali možemo se u svojim ljudskim granicama potruditi da ga ljubimo čim više. Ljubav se pokazuje djelima, a ne riječima, stoga i naša ljubav prema Bogu treba biti djelatna. Ona se pokazuje našim opredjeljenjem za Boga, a to je ono što korizma od nas traži. Obraćenje, odbacivanje grijeha, jer grijeh je odbacivanje Boga. Kada odbacimo grijeh, vraćamo se svome Stvoritelju, koji nas neizmjerno ljubi. A svako obraćenje nosi sa sobom i kajanje za učinjene grijehe. Pepeo kojim nas je svećenik posuo po glavi na Pepelnicu simbolično predstavlja naše pokajanje i odluku da ćemo biti bolji, Božji. Ako je odluka izostala, onda čin pepeljenja nema smisao, postaje suvišan.
Kršćanin zna da od trenutka kada pepeo dotakne njegovu glavu, počinje nova etapa njegova kršćanskoga života. Pred svećenikom saginje glavu svjestan svoje malenosti pred Bogom, svjestan da je bez Boga samo poput praha kojim je posipan. Iz te svijesti rađa se odluka da započne novi hod kroz ovaj život, hod s Bogom. No, prvo se pred Ocem mora pokajati za sve one trenutke kada je odabrao griješiti, uz čvrstu odluku da to više neće činiti. Bog zna da čovjek sâm ovu odluku ne može provesti u djelo, zato mu daje moćno oružje, post i molitvu, kako bi ga osnažio.
Vrijeme korizme je i vrijeme kušnje. Đavao je iskušavao i Božjega Sina, kako onda ne bi pokušao i nas, jer njemu nije mila naša odluka da se Bogu približimo. Nekim ćemo kušnjama odoljeti, neke će nas ipak slomiti, ali to nas ne smije obeshrabriti i zaustaviti na putu obraćenja. Bog je onaj koji daje snage za nastavak borbe nakon pada, samo ako mi to želimo. Stoga neka nam ova korizma bude kao što Pavao kaže: »Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa!« (2Kor 6,2). Neka naše kajanje bude iskreno, a odluka za promjenom čvrsta, kako bismo pokazali Bogu da ga ljubimo.