Dosadašnja istraživanja o bunjevačkim Hrvatima koji su u južnu Ugarsku migrirali krajem 17. stoljeća s područja današnje Bosne i Hercegovine i Hrvatske (Dalmacije) spominju mahom Suboticu, Baju i Sombor kao mjesta u kojima su se nastanili. Međutim, dio njih se nastanio i u Segedinu, dajući u sljedeća dva i pol stoljeća, odnosno do svoje skoro potpune asimilacije, značajan doprinos razvitku toga grada. Uzmimo za primjer samo Dugonicsev trg u središtu tog grada na Tisi koji nosi ime po sveučilišnom profesoru, matematičaru i romanopiscu Andriji Dugoniću (1740.-1818.).
Značajan izvor podataka o ovoj temi jest knjiga dr. sc. Ladislava Heke Dalmatini (Bunjevci) u slobodnim kraljevskim gradovima Segedinu i Subotici (nakladnici: Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i Znanstveni zavoda Hrvata u Mađarskoj, 2015.) koja je predstavljena prošloga tjedna u Subotici.
Doseljavanje i identifikacija
Jedna skupina Hrvata, odnosno Dalmatina (Dalmata), došla je u Segedin već u 16. stoljeću predvođena Dubrovčanima, koji su se bavili trgovinom soli. Kasnije, 1687., bježeći pred Turcima, u grad doseljava i skupina Dalmatina izbjeglica, predaka današnjih bunjevačkih Hrvata. Tako u tom gradu nastaje značajna zajednica Dalmatina koju povezuju zajedničko podrijetlo, jezik (dalmatinski) i katolička vjeroispovijest. »Tu skupinu Bunjevaca izbjeglica isprva nazivaju 'katoličkim Racima'. Oni 1701. podnose zamolbu u dvorski ured u Beču da ih se službeno naziva Dalmatinima. Tek kasnije, u drugoj polovici 19. i u 20. stoljeću pripadnike te zajednice nazivaju Bunjevcima. Naziv Bunjevac se u Segedinu pojavljuje tek u drugoj polovici 19. stoljeća, u nazivu ulice (Bunyevác sor) koja vodi od pošte do katedrale«, kazao je autor knjige Ladislav Heka.
D.B.P.
Opširnije u tiskanom izdanju
