Liturgija i ove nedjelje stavlja pred nas Pavlove riječi o mudrosti koja nije ista za Boga i čovjeka (usp. 1Kor 3,16-23). Koliko god da se čovjeku činila apstraktna usporedba Božje i ljudske mudrosti, već u evanđelju, koje čitamo ove nedjelje, možemo prepoznati tu razliku (usp. Mt 5, 38-48). No, nije tu razliku potrebno samo prepoznati nego učiniti je vidljivom u vlastitom životu. Zvati se kršćaninom je čast, jer znači pripadati Kristu, ali nositi to ime znači i imati određene obveze: donositi Krista svijetu, živjeti kako nas je Krist poučio, te težiti za mudrošću u Božjem smislu, koja je za ovaj svijet ludost.
Ludost pred svijetom
Pavao pouku Korinćanima o mudrosti započinje riječima: »Nitko neka se ne vara« (1Kor 3,18a). Ljudi često o sebi gaje netočna mišljenja, pa ih Pavao upozorava da ne padnu u tu zamku. Zatim dodaje: »Ako tko misli da je mudar među vama na ovome svijetu« (1Kor 3,18b). Dakle, ne radi se o mudrosti pojedinca kao takvoj nego o tome da pojedinac sam sebe drži za mudrog. Kriteriji za određivanje mudrosti pred svijetom su raznovrsni, uglavnom takvi da je svatko za sebe mudar u odnosu na druge. Kakvi god bili, za Boga su isprazni, čista ludost. Zato je potrebno mijenjati se, početi gledati stvarnost kao što je gleda Bog, početi živjeti tako da se veća važnost pridaje tome kako se naš život čini Bogu, a ne kako se čini ljudima. Tada će se dogoditi da ćemo postati pred ljudima ludi, jer ćemo biti drukčiji od većine, jer ćemo važnost pridavati onome što ima duhovnu vrijednost, pa ćemo svijetu postati smiješni, jer to neće imati nikakvu vrijednost za ono što je svijetu bitno. Za nas tada nitko od obuzetih svjetovnim neće reći da smo mudri nego ludi, ali za Boga ćemo biti mudri, jer nas takav zaokret u život vodi bliže k njemu.
Kristova novina
Evanđelist Matej donosi nam Isusove riječi koje već na prvu potvrđuju ono što Pavao o mudrosti govori. Isus kaže svojim slušateljima tumačeći dosadašnji zakon uvod novine. »Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi« (Mt 5,38-39). Ovo je potpuni zaokret u dotadašnjem poimanju pravednosti. Iako više ne vrijedi u našim zakonima »Oko za oko, zub za zub« ljudi i dalje smatraju da je pravedno vratiti istom mjerom. Ali, pružiti i drugi obraz onomu tko te je već jednom udario, bilo je i ostalo neprihvatljivo po ljudskom poimanju pravednosti.
Vrhunac novina koje Isus donosi krije se u ljubavi: »Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima…« (Mt 5,43-45). U ovim riječima otkriveno je što je to što kršćanina izdvaja iz ovoga svijeta i čini ga mudrim pred Bogom. To je ljubav. Ljubav bezuvjetna, prema svima, čak i prema neprijateljima. Ljubiti i one koji ti čine zlo, a nikada na zlo odgovarati istom mjerom. Jedina mjera koja nam je dopuštena je ljubav. Moliti za progonitelje, činiti dobro onima koji nas mrze, ludost je u očima svijeta, ali je ono što od nas traži Bog. U svakom našem postupanju, u odlučivanju i činjenju ljubav nam treba biti vodilja. Svi smo od Boga jednako voljeni. Trebamo uzvratiti tu ljubav ljubeći Boga u svakom čovjeku, pa čak i u neprijatelju. Ljubav je mudrost pred Bogom koliko god se svijetu činila nerazumnom i ludom. Zato ne smijemo dopustiti da nas svijet pokoleba u nastojanju da pred Bogom budemo i ostanemo mudri.
