11. veljače 1941. – Hrvatski dnevnik piše o uspjehu subotičkog ogranka Gospodarske sloge (gospodarstvena organizacija Hrvatske seljačke stranke). Članovi ove gospodarsko-stočarske zadruge uspjeli su zaštititi kod mjerodavnih tijela u Beogradu svoje interese (povoljne prodajne cijene), čemu imaju zahvaliti upravi zadruge. Uprava je, naime, osigurala izvoz svinja svojim članovima (10 vagona tjedno): »Da zadruga nije uredovala trgovci bi kod prodaje svinja zaradjivali na štetu tovljača svinja«.

12. veljače 1921. – Subotičke novine pišu o prvom Somborskom bunjevačkom prelu, koje je održano na drugi dan poklada. Prelo je održano u hotelu Sloboda. Sve prostorije bile su zauzete. Iz Subotice su došli narodni zastupnik Vranje Sudarević i odvjetnik Joso Prćić (bivši subotički podgradonačelnik). Došli su i gosti iz Bača sa svojim župnikom i narodnim zastupnikom Ivanom Evetovićem. »Cilo se Prelo divilo lipim šokačkim divojkama i krasnoj njihovoj nošnji«, naglašava člankopisac. Došli su i Lemešani na čelu sa župnikom Boltom Agatićem. Bunjevačka omladina je pjevala: »Svud se čuje, svud se šorom znade...«. Sestre Jula i Roza Hodoši su s Ivanom Pataricom odigrali šaljivu igru Suparnike. Gospođica Burnać i Mraković su s Vranjom Bošnjakom odigrali ples, uz glasovirsku pratnju Zorke Lahović.

13. veljače 1926. – Hrvatske novine pišu da je prije izvjesnog vremena bivši narodni zastupnik Bunjevačko-šokačke stranke i pristaša Vojvođanske pučke stranke (Blaška Rajića) predočio somborskim radikalima uvjete pod kojima somborski Hrvati žele ući u prošireni gradski senat. Uvjeti su da se Hrvatima ustupe neki položaji u gradskoj upravi, da se oduzeti ženski samostan vrati časnim sestrama, da se grad odrekne patronata u prilog crkvene općine. Radikali međutim nisu ispunili nijedan uvjet, nego su po beogradskim novinama obznanili da su uspjeli Bunjevce učlaniti u Narodnu radikalnu stranku. 

14. veljače 1931. – Subotičke novine pišu da Bunjevačko momačko kolo (Subotica) namjerava organizirati zadružno-knjigovođski tečaj, kojega će održati Vjekoslav Gortan, ravnatelj Zadružne sveze u Zagrebu.

15. veljače 1888. – Neven posvećuje cijeli broj nedavno preminulom velikanu bačkih Hrvata Ivanu Antunoviću. U članku Sunce nam zađe piše između ostaloga: »Sav svoj upliv je uložio, da ugled Bunjevacah podigne, a za naobrazbu svoga naroda i na izučavanje bunjevačke omladine sve svoje imanje je žrtvovao. Njegovo dvore bijaše puno mladih bunjevačkih djakah, a nije falilo tu ni madžarah i nimacah. A koji nisu mogli u prostrano dvore blagoćudnoga Dobrotvora postojati, – jer ih je pokadkad i toliko bilo, - za te je stan plaćao na drugom mistu, a na blagovanje obično sakupljali su se kod Antunovićeve trpeze. A najsiromašnije je, kao što se prosto veli: i ruvario i kruvario«.

16. veljače 1940. – Hrvatski narod donosi dopis iz Subotice. Člankopisac objašnjava zašto se pojedini Bunjevci ne žele javno deklarirati kao Hrvati: »U svakom žitu ima kukolja, pa tako i kod nas Bunjevaca, pa nek nas ne iznenađuje, da razna gospoda za volju razni položaja i unosni namištenja prodaju svoja hrvatska imena, ali mi seljaci ne znamo ta gospodska posla, pa ne ćemo da svoje Bunjevačko-hrvatsko ime prodajemo«.

17. veljače 1941. – Hrvatski dnevnik piše da Zbor hrvatskih kazališnih dobrovoljaca u Subotici prikazuje 18. veljače premijeru tragikomedije Neobičan čovjek poznatog hrvatskog dramatičara Gene Senečića. Samoj izvedbi prisustvovat će pored brojnih gledatelja i sam autor kazališnog komada.