Blagdan svetog Vinka ili Vincekovo danas je jedan od pet zapovijednih vinogradarskih blagdana uz kojeg je i precizno propisan obred koji valja obaviti. Bez obzira na snijeg, kišu, hladnoću, raskvašenu zemlju ili blato, svakog 22. siječnja ide se u vinograd gdje gazda ritualno odreže najčešće tri grančice s tri pupe, koje potom stavlja u vodu negdje u kuću pored prozora kako bi se predvidjelo, kad grančice protjeraju, kakva će biti godina. Orezani se trs poškropi starim vinom, te se izvjese kobasice koje naznačuju želju za dobrim rodom. Čitav događaj vezan za blagdan svetog Vinka i odlazak u vinograd praćen je pjesmom i svirkom uz veliko društvo koji tada kušaju staro i mlado vino, uz slastan zalogaj poput pečene slanine i kobasice. Nažalost, u Srijemu je danas sve manji broj vinograda, a samim tim i vinogradara. Ipak, običaji vezani za blagdan svetog Vinka ostali su kod nekih ljubitelja vina, koji su te običaje naučili od svojih starih, a danas ih prenose na svoje potomke.

 

 

Zaštitnik vinogradara

 

Slavljenje svetog Vinka dovodi se u vezu s antičkim bogom Dionisijem, bogom vina, čije se slavljenje u antičkoj Grčkoj održavalo od 11. do 13. anesteriona, što bi uz određene pomake odgovaralo veljači. Sveti Vinko, kao i Dionisije, označava rađanje i buđenje prirode i dolazak proljeća, a uz njih se vezuje i početak nove vegetacijske godine. Kaže se, ako se na blagdan svetog Vinka topi snijeg, vino će biti dobro. A postoji i izreka: »koliko vinogradar popije vina toga dana, toliki će mu biti i rod.

 

Suzana Darabašić

 

Opširnije u tiskanom izdanju