Čovjek nastoji dostići uspjehe koji su prolaznog karaktera, stjecati znanja koja su važna za postizanje ovozemaljskih ciljeva. No, vjerniku bi trebalo biti važno stjecati Mudrost koja dolazi od Boga. Ona se ne može postići ljudskim sposobnostima, ona je dar Božji, ali čovjek je treba željeti i tražiti. Žudnja za njom uputit će ga na Kristov nauk, na Kristovu osobu, uputit će ga na sve ono što Bog čovjeku ovdje na zemlji daje.
Mudrost je Krist
Pavao piše Korinćanima: »Mudrost doduše navješćujemo među zrelima, ali ne mudrost ovoga svijeta, ni knezova ovoga svijeta koji propadaju, nego navješćujemo Mudrost Božju, u otajstvu, sakrivenu; onu koju predodredi Bog prije vjekova za slavu našu, a koje nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao. Jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli« (1Kor 2, 6-8). Sve za čim čovjek na ovome svijetu stremi prolazno je i ostaje na ovome svijetu. Sve što ljudi smatraju mudrim i uspješnim ništavno je pred Bogom, jer je povezano s prolaznim. Ljudi su uvijek smatrali mudrima one koji su se uspjeli probiti u društvu, koji su se pokazali uspješnima u nauci, politici ili nekom poslu, koji su uspjeli nadmudriti nadređene, koji su uspjeli svladati prepreke na putu svoga uspjeha. Ipak, taj je uspjeh ovozemaljski i u kršćanskoj perspektivi, koja je oslonjena na Boga, nema vrijednost. Mudrost knezova ovoga svijeta ništa je, jer propadaju, Pavlova je poruka.
Kršćanska Mudrost piše se velikim slovom. To je Krist kojega Pavao navješćuje, to je Evanđelje koje su apostoli raširili do na kraj zemlje. Krist je izvor našega života, on je naš put, on je onaj koji nam osigurava vječnost. Nudi nam neprolazno, spram prolaznosti u kojoj sada živimo. Zato je za kršćanina jedino mudro prihvatiti Krista, živjeti po njegovom nauku, ne pristajući na ultimatume društva. Mudro je čvrsto stajati uz Spasitelja i živjeti poput njega. To je često ludost za ovaj svijet, jer nas takav život ne vodi k visokim društvenim položajima, ne pruža mogućnost stjecanja moći, niti bilo čega što je u ovozemaljskoj perspektivi poželjno. Reći će svijet da nije mudar onaj koji nije prevario kada je mogao, onaj koji je oprostio kada je bio povrijeđen i ponižen, onaj koji se nije osvetio, onaj koji je poštivao svoje radnike i zbog toga nije ostvario veći profit, onaj koji se odricao da bi drugima pomogao… Pa iako je takvoga svijet proglasio ludim, u Božjim očima on je mudar, jer je upoznao Mudrost, upoznao je Krista po čijoj riječi je usmjeravao svoj život.
Prihvatiti što Bog nudi
Je li mudro odbaciti Mudrost zbog neke ljudske mudrosti? Odbaciti spasenje zbog onoga što svijet ima za ponuditi? Lako je odgovoriti na ova pitanja, no odgovor se treba dati životom. Knezovi ovoga svijeta nisu upoznali Mudrost, zato su Gospodina slave razapeli. Mi smo u prednosti u odnosu na njegove suvremenike, bez dvojbi znamo tko je on. Naši preci prihvatili su navještaj i povjerovali, a tako su i nas uputili da vjerujemo u Krista i s njime živimo. Bog se brine po svećenicima, sakramentima, Svetom pismu, pobožnostima i raznim drugim načinima da nam se Radosna vijest bez prestanka naviješta, kako bi nam Mudrost uvijek bila bliska. Naše je hoćemo li je prihvatiti ili odbaciti. Hoćemo li biti mudri za Boga i vječnost ili procjenjujemo da svijet ima bolje ponude. Biti mudar u Gospodinu znači i uvijek prigrliti križ, ali i taj križ je prolazan kao i sve na ovome svijetu, a vodi nas u vječni život.
