4. veljače 1922. – Neven piše da je Bunjevačko kolo, udruga somborskih Hrvata, održala na Marin dan svoju glavnu godišnju skupštinu, kojom prigodom je obavljen i izbor starješinstva. Za predsjednika je izabran Antun (Tonika) Bošnjak, za potpredsjednike Joso Strilić, Franjo Malbašić, Marijan Džinić i Šandor Parčetić, za domaćina Joso Kalmar, za glavnog tajnika dr. Toma Raič, za tajnika Grga Vuković, za perovođu Pavle Vujević, za odvjetnika dr. Joso Veselovski, za blagajnika Šandor Kuntić, za kontrolora Stipan Stolišić, a za knjižničara Stipan Dujmović.
5. veljače 1971. – Subotičke novine pišu da je redakcija Osvita prihvatila prijedlog Ive Prćića ml. da izda zbirku pjesama njegovog oca Ive Prćića st. pod naslovom Bunjevačke narodne pisme. Ujedno, Osvit će objaviti i zbirku odabranih pripovijedaka Balinta Vujkova.
6. veljače 1941. – Hrvatski dnevnik piše da je subotičko gradsko poglavarstvo odbilo molbu sportskog kluba Bačka (Subotica) da mu, po uobičajenoj praksi, za potrebe priređivanja zabave stavi na raspolaganje vino iz svojeg podruma bilo uz sniženu cijenu ili besplatno.
7. veljače 1874. – Subatički glasnik donosi kratak prikaz političkog života u Subotici od prve polovice 18. st. do 1870-ih: »Od početka, bolje reći od postanka Subatice varoši, u upravi javni poslova imala je najviše upliva po svojim bogatstvu familija Vojnić – Bilečeva. – I tako mislim da nema ko bi smijo tajit, da ova familija nije najviše zasluge učinila glede boljka varoši. ... Plodeć se puk varoši, sporeć se varoške kao i gradjanske potribe, sve više i više familija – košto tako i triba – umišale su u poslove obćinske – Počeduse umišavat u borbu javnog života, familije Antunović, Mukić, Skenderović, Lenard, Bačić, Sarić, Matković, Gyelmis, Vuković, Aradskyi, i više nji. Izmedju ovi familija za kormilo varoši najviše su i više puti na štetu obćeg dobra otimali familije Vojnić i familija Mukić«.
8. veljače 1921. – Neven se osvrće na događaje u protekloj 1920. godini. Bivši ministar predsjednik (premijer) Milenko Vesnić posjetio je zabavu Pučke kasine – bunjevačko narodno prelo 1920. Povod za prisjećanje na prošlogodišnje prelo dao je jedan članak objavljen u provladinom listu Narod (Lazara Stipića), preko kojega je Vesnić uputio bunjevačkim prvacima svoje pozdrave. Neven odgovara na Vesnićev »preljski pozdrav«: »Zar mislite, da mi bunjevački Hrvati nijesmo načisto o tome, da je politička fronta vaših šovenskih hegemonističkih nagnuća poljuljana, diskretirana i probijena? (...) Bivša moćna austro ugarska imperija nije bila kadra da uguši u Bunjevcima klicu hrvatske nacijonalne svijesti. Metode, koje Vi upotrebljavate, doprinašaju vrlo mnogo rapidnom širenju hrvatstva. Kličemo Vam stoga i ovaj put: živio Zagreb!«.
9. veljače 1907. – Fruškogorac piše da je u Zemunu obrazovan konzorcij, koji je kupio plac za gradnju Hrvatskog doma, gdje bi se smjestile sve hrvatske udruge. Plac se nalazio na mjestu Sylvi-Katzanijeve kuće u Starhenbergovoj ulici (danas Kosovska ulica), nekadašnje palače kneza Guide Starhemberga (1657. – 1737.), generala slavonsko-srijemske granice.
10. veljače 1939. – Obzor piše da Hrvatski dom u Somboru privodi kraju pripreme za treće Veliko bunjevačko-hrvatsko prelo. Priredbi će prisustvovati delegati hrvatskih društava iz cijele Bačke. Očekuje se i dolazak Augustina Košutića, koji je 1938. sudjelovao na prelu kao izaslanik Vladka Mačeka, predsjednika Hrvatske seljačke stranke.
