U prošlom broju tjednika na stranicama Hrcka pisali smo o hokeju. Nastavljamo u istom duhu i ovoga puta. Zanimljivo je da uz brojne probleme oko nedostatka leda, na subotičkom Gradskom klizalištu vlada veliko interesiranje djece i roditelja. Nitko od njih ne posustaje nego pozivaju i druge da se uključe i krenu na treninge. 
Među njima, kako smo i nagovijestili, je i kompletna obitelj Mandić. Tata Danijel, mama Marija, te Antonija, Petar i Marta i svi u hokeju. 
Po riječima tate Danijela, Antonija i Petar treniraju hokej od svoje šeste godine, dok je Marta počela trenirati već s četiri. 
»Ideja o bavljenju hokejom je došla sasvim slučajno. Antoniju smo vodili u školicu klizanja i čuli smo da je ovaj sport izuzetno zdrav, posebno za bronhitis koji je tada imala. Njenu želju da vidi trening hokejaša smo ispunili, kao i želju da ga isproba. Od kada je dobila opremu mi smo ostali vjerni ledu. Njenim putem su krenuli i Petar i Marta. Možda nas upravo to što je sezona kratka i što nema ledene dvorane i drži izuzetno aktivnima u ovome kratkom periodu. Djeca znaju ići na trening i dva puta dnevno kako bi nadoknadili nedostatak ledene ploče, jer kada se ugase strojevi... Tako iz godine u godinu, zažele se hokeja i s radošću ponovno idu na treninge. Sada su već stariji, dobro se kližu i onda to koriste i za dodatno druženje i izvan treninga«, priča tata Mandić i pojašnjava kako je svaka fizička aktivnost bolja nego boravak u kući i igranje igrica.
Antonija, kao najstarija, je prva i krenula na hokej, a danas kao trinaestogodišnjakinja kaže: 
»Kod hokeja volim što je brz sport i još za svaki korak i pokret moraš razmišljati unaprijed. U klubu ima dosta djevojčica i sa svima sam u dobrim odnosima. Prije nekoliko tjedana smo mi djevojčice Srbija girls igrale utakmice protiv djevojčica iz Sarajeva i Mađarske. To je odlično i baš zanimljivo iskustvo«, kaže Antonija.
S istim oduševljenjem o hokeju govori godinu i pol mlađi Petar, koji priča kako trening hokeja ima pet puta tjedno. 
»Volim ići na hokej, klizati se i ‘mućkati’ pak«, priča Petar i dodaje kako kada nema leda u Subotici igra za Mađarsku ligu (U12) skupa s prijateljima iz HK-a Spartak. Kako je pojasnio, treninzi su zajednički s hokejašima iz Segedina, a s trenerima razgovaraju na hrvatskom, engleskom i mađarskom jeziku. Sve obveze i treninge je često teško uskladiti sa školom i obvezama, ali ljubav prema hokeju rješava sve. Petar je pojasnio da je opremu za hokej lako odjenuti i da teži oko pet kilograma. 
Hokej voli i desetogodišnja Marta, a najviše od svega voli kada se radi neki poligon na treninzima, kada »mućka« pak ili ima neke zadatke. 
»Volim kada imamo aktivne treninge, kada radimo sprint i pripremamo se za neku utakmicu, a najviše od svega volim kada na utakmicama zaobiđem sve i dam gol«, priča s osmjehom Marta. 
U hokeju je aktivna i mama Marija, ne samo kao podrška nego i kao liječnica na turnirima. 
»Mislim da su klizanje i hokej od najranijeg uzrasta izuzetno zdravi za djecu, ne samo radi toga što su treninzi vani, na čistom zraku nego i što se kod djece razvija odlična motorika i vještina, najprije s klizaljkama, potom i uporaba štapa, kao i misaoni tijek tijekom samih vježbi, koje zaista znaju biti komplicirane«, priča Marija i pojašnjava kako mnogi misle da je hokej grub sport, no po njenim riječima ozbiljnijih ozljeda djece gotovo da i nema, ne samo na treninzima nego i na turnirima. 
»Među djecom koja su na hokeju imamo i djecu koja imaju bronhitis i odlično drže bolest pod kontrolom na ledu. Na turniru smo imali i djecu s dijabetesom, koja primaju insulin, koja uz veliki trud i zalaganje svojih roditelja i sebe samih stasavaju u divne hokejaše sa svojim suigračima. I djeca s dioptrijom mogu nositi sportske naočare ispod kacige i trenirati bez problema. Mislim da svako dijete može i treba na led, a kome se svidi hokej neka se ugleda na starije prijatelje i vidi da prepreka nema«, poručuje dr. Mandić.
Ž. V.