U povodu 20. godišnjice izlaženja tjednika Hrvatska riječ koristim priliku objaviti tekst o tomu kako je došlo do tiskanja novina na latinici i hrvatskom jeziku u Vojvodini nakon II. svjetskog rata. Tekst je napisan prema sjećanjima Dragutina Frankovića, urednika latiničnog izdanja Slobodne Vojvodine i Hrvatske riječi, objavljenim u jednom njegovom tekstu. 
Malo je poznato širem auditoriju da je već odmah iza oslobođenja Subotice, u listopadu 1944. u tom gradu počelo izlaženje lista na hrvatskom jeziku Radio vijesti, čiji je urednik bio Dojčilo Mitrović. Od 27. listopada 1944. izlaze i na srpskom i ćirilici. Izlazile su do 13. siječnja 1945. i tiskale se u tiskari Minerva. U poslijeratnim prilikama bilo je teško nabaviti papir za tiskanje novina i tiskane su u malom formatu A4. Dosjetljivi radnici tiskare Minerva sakrili su papir i slova što je iskorišteno za tiskanje Radio vijesti.
U Novom Sadu je 1942. pokrenuta Slobodna Vojvodina kao glasilo Pokrajinskog narodnooslobodilačkog odbora za Vojvodinu. Postojala je potreba za oko 120.000 Hrvata u Vojvodini, pretežno u Bačkoj i Srijemu i za dnevnikom na latinici. Pokrajinski komitet donio je odluku da se krajem 1944. tiska latinično izdanje Slobodne Vojvodine u Novom Sadu. Redakcija Slobodne Vojvodine premještena je svibnja 1945. u Suboticu, u državnu tiskaru Minerva. Urednik je bio već spomenuti Dragutin Franković, profesor iz Hrvatske. Franković prevodi svaki dan ćirilični tekst na ijekavicu koji se onda tiska, a vlakom ili kamionima dostavljaju se novine u mjesta u Vojvodini. Slobodna Vojvodina je 26. kolovoza 1945. promijenila ime u Hrvatska riječ.
Što se tiče tiska nakon oslobođenja, posredstvom Gradskog komiteta i Gradske organizacije Jugoslovenskog narodnooslobodilačkog fronta, čiji je predsjednik bio Jakša Damjanov, osposobljenja je rotacija bivšeg lista Napló. Na osposobljavanju tiskare naročito su se istaknuli radnici tiskare Minerva Andrija Vismeg, Jozo Prćić, Gašpar Paug, Ernest Tili i drugi. Tiskara je ubrzo osposobljena, ali mnogo je bilo teže formiranje redakcije Slobodne Vojvodine, odnosno Hrvatske riječi, jer nije bilo novinara. I u formiranje redakcije prste je umiješao Gradski komitet. Okupili su se Blaško Vojnić Hajduk, Ante Vojnić Purčar, Đuro Kemenji, Vladislav Kopunović, Ante Peić i Josip Kujundžić, kojima su se naknadno priključili Balint Vujkov, Željko Pinter, Stevan Kolar, Ljubomir Milin i Nenad Stavjel. Po sjećanju Dragutina Frankovića moguće je da je bilo okupljeno još mladih snaga. Tako je započet mukotrpan zadatak stvaranja novinske redakcije koja je stvarana u hodu.    
Redakciju su 1945. sačinjavali (na fotografiji): Josip Kujundžić, Ante Peić, Stevan Kolar, Željko Pinter, Balint Vujkov, Dragutin Franković, Ante Vojnić Purčar i Vladislav Kopunović.
Vijesti su se sakupljale telefonom i poštom iz Novog Sada i »lovom« po gradu, a vanjskopolitičke vijesti »skidane« su s radija. Tekstove je stenografirala Vera Šener na stroju za tiskaru, gdje su čekali slovoslagači, pa su onda dolazili na red radnici koji su prelamali list. Teškoća je bilo uvijek, ali agilna ravnateljica tiskare Minerva Klara Lendvai bila je spremna u svakom momentu pomoći, pogotovo kada su se strojevi kvarili. Najveći problem bio je nabaviti roto papir, koji se nabavljao gdje god se mogao nabaviti po cijeloj oslobođenoj državi. 
Organiziranje subotičke redakcije pripremio je već spomenuti Blaško Vojnić Hajduk. Urednik je bio Dragutin Došen, čije ime nije tiskano u impresumu. List Hrvatska riječ bio je tiskan od 7.000 do 10.000 primjeraka. Izlazio je do 25. lipnja 1956., a od 26. lipnja iste godine prerasta u Subotičke novine, novine na srpskom jeziku i latinici.
List se obnavlja u novom mileniju, a 31. siječnja 2003. izlazi prvi broj i počinje neumitni hod danas već dvadesetogodišnje Hrvatske riječi.
Ljudevit Vujković Lamić