Molitvena osmina za jedinstvo kršćana, koja je započela 18., završena je 25. siječnja blagdanom Obraćenja sv. Pavla. U kršćanskim crkvama različitih konfesija molilo se za jedinstvo. Tim povodom u pastoralnom centru Augustinianum u Subotici, u organizaciji Subotičke biskupije, 22. siječnja održana je panel diskusija pod nazivom »Kršćani zajedno«. O ekumenizmu među konfesijama razgovarali su gvardijan franjevačkog samostana sv. Mihovila u Subotici fra Zdenko Gruber, subotički paroh protojerej  otac Dragan Stokin, svećenik Reformatske crkve u Subotici László Harangozó i župnik u Temerinu vlč. dr. Tibor Szöllősi. 
U pozdravnom dijelu nazočnima se obratio apostolski upravitelj Subotičke biskupije mons. Ferenc Fazekas koji je između ostaloga naglasio: 
»Kada je molitvena osmina, nekako je čovjek pomalo i žalostan jer smo razdvojeni, ali ovo vrijeme u nama ujedno budi nadu da se ipak trudimo oko jedinstva. To je prigoda za zbližavanje. Sigurno je da su temelji naše kršćanske vjere zajednički, te tako gledano po vjeri smo bliži jedni drugima negoli što smo udaljeni. Želimo da ovi susreti budu plodonosni i svima na radost i za napredak u našem nastojanju oko jedinstva.« 
Po riječima mons. Fazekasa važno je da možemo živjeti skupa, da imamo razumijevanja jedni za druge, a upravo, kako je naglasio, ovakvi susreti su pravo mjesto za razmotriti što možemo još činiti po ovome pitanju.
Svećenik Reformatske crkve u Subotici László Harangozó je istaknuo kako je veoma važno zajedništvo. »Psalam 133. kaže ako želimo blagoslov, treba nam zajedništvo među braćom i sestrama. Moramo spoznati da smo potrebni jedni drugima, da nam je potrebno zajedništvo, da hodimo u ljubavi, jer isti nam je temelj – Krist. Treba spoznati tu istinu. Svaki dan susrećemo mješovite brakove, a oni u bračnoj zajednici moraju živjeti u toj istini. Trebamo im dati blagoslov i biti uz njih, jer oni žive ekumenizam, a često možemo i učiti od njih kako prakticirati kršćansku ljubav«, kaže Harangozó. 
»Mislim da je jako dobro što smo se našli. Važno je prepoznati dobro jedni kod drugih i da se damo obogatiti onim što je dobro. Ovo je pravi put, jer mi jesmo jedna Crkva, koja ne živi to što jeste – to bi rekao da je naša dijagnoza«, istaknuo je fra Zdenko Gruber i pojasnio kako vremena »nisu naša, nego je naše da se zalažemo, da sijemo dobro.« 
Također, ovom prilikom je podsjetio da puno dobrih plodova baštinimo od naraštaja koji su bili prije nas. Naše je, kako je naglasio, da sada sijemo, a plodovi će doći kada budu trebali. Istaknuo je kako je ovo pozitivna budućnost, te da na putu približavanja trebamo raditi na sebi, na svetosti i moliti za zajedništvo u svakodnevnom životu. 
To je slikovito opisao i otac Dragan napomenuvši kako da bi nešto na njivi izraslo potrebno je da njiva bude pripremljena, prehranjena, uzorana... 
»E sad, nažalost, mi kršćani kroz čitavu povijest često sijemo na nepripremljeno tlo. U principu siguran sam da ovim susretima radimo dobru stvar. Trudimo se jedni drugima dobro činiti, bar u ravni svakodnevnog života, a kad dođe vrijeme i zavoljet ćemo se«, priča otac Dragan i napominje kako nas je Bog različite stvorio i da je ljubav ta koja čovjeka čini dobrim. 
Kako je naglasio, svaka vjera, ako je autentična i počiva na svetom pismu, upućuje čovjeka na to da bude Čovjek. 
»Ako Bog to od nas traži, onda to trebamo i vršiti. Kršćanstvo – moramo se vratiti na ono autentično. Nije krivo samo ono vanjsko nego smo krivi mi koji smo se odrodili od Krista. Zaboravili smo da nam treba Spasitelj, jer ‘Mi smo već spašeni, mi uređujemo svijet, mi znamo kako treba izgledati, a ako nam se ne sviđa onda ćemo to prepraviti’, i onda se događa to što se događa – sila prilike će nas vratiti na pravi put«, poručio je otac Dragan.
Nakon izlaganja predstavnika različitih konfesija uslijedio je dijalog s prisutnim vjernicima, koji su imali priliku pitati ili iznijeti svoje iskustvo na ovu temu, a svi, kako predavači tako i posjetiteji, su se složili oko istoga – da je ovaj dijalog itekako potreban kako bismo u svojoj različitosti mogli rasti u zajedništvu i jedinstvu.
Ž. V.