21. siječnja 1922. – Neven piše da je 15. siječnja održan sastanak izvršnog odbora Bunjevačko-šokačke stranke, Slovenske ljudske stranke i Hrvatske pučke stranke – stranaka članica Jugoslavenskog zastupničkog kluba. Vodstvo kluba ovlašteno je da u skladu s programom i u dogovoru s vodstvom SHS-a, HPS-a i BŠS-a poduzme daljnje korake u borbi za potpunu jednakost Hrvata i Slovenaca kao i svih staleža i konfesija u Kraljevini SHS.

22. siječnja 1927. – Radikalska Zastava donosi dopis iz Sombora, koji podcrtava sve veće značenje Hrvatske seljačke stranke u tom gradu i okolici. Somborski dopisnik kao istaknute pojave izdvaja Josipa Palića i Matu Matarića, koji su obojica stavljeni pod istragu i pred sud. 

23. siječnja 1919. – Neven piše da je Narodna uprava za Banat, Bačku i Baranju imenovala Vranju Sudarevića ravnateljem subotičkog sirotišta. Tako je ispravljena nepravda, koju su Sudareviću nanijele mađarske vlasti. Naime, mađarski tisak je 1917. dignuo protiv njega »užasnu potvoru, da je zbog njegovog nemara mnogo djece u sirotištu umrlo«. Istraga je ustvrdila da Sudarević »ni u čemu nije kriv, jer on sam je radio najviše da poboljša stanje u tom pogledu, da djeca dobru obskrbu i hranu dobiju«. Međutim, država i grad su ga proganjali, tražeći i najmanji razlog samo da ga uklone. Zbog toga je on podnio ostavku 1918.

24. siječnja 1925. – Neven donosi izvadak iz govora (predizborne agitacije) Matije Kolara, somborskog odvjetnika i člana Bunjevačko-šokačke stranke, koji u negativnom svjetlu prikazuje somborskog posjednika Antuna Bošnjaka, člana Vojvođanske pučke stranke. Bošnjak je naime, još dok je bio narodni zastupnik (poslije smrti Ivana Evetovića 1923.)., iznevjerio povjerenje jednog Šokca, Marina Desečara iz Branjinog Vrha, koji ga je umolio da mu pomogne u pravljenju putne isprave za Santovo, gdje mu se nalazila očevina. Od daljnjih muka ga je spasio »jedan prost baranjski Šokac, seljak«, koji je »po uputi školovanih ljudi za tri dana nabavio u Beogradu za Desečara onaj pasoš koji je tribao gosp. poslanik nabaviti, ali je rekao nemož, jer jedno nije htio, drugo pak nije znao«.

25. siječnja 1925. – Srbija (Sr. Mitrovica) donosi statistiku glasovanja u srijemskim kotarima i općinama 1923. Hrvatska seljačka stranka je u Zemunu dobila 1.134 glasa (11,8%), a u Šidu 2.662 glasa (38,%). Apsolutnu većinu radićevcima su dali Kukujevci, Bapka Novak, Lipovac, Strošinci i Tovarnik, a relativnu Šidski Banovci s Ilačom i Bačinci s Gibarcem. U Mitrovici su radićevci dobili samo 7,7% glasova.

26. siječnja 1925. – Slobodni dom donosi listu zastupničkih kandidata za kotare Srijemske županije. Nositelj liste za Mitrovicu i Šid je Ivan Lončarević, odvjetnik iz Mitrovice (zamjenik Živan Kuveždić, seljak iz Ilače kod Šida), za Rumu i Zemun Jakob Schoblecher, trgovac i narodni zastupnik iz Rume (zamjenik Ivan Golić, seljak iz Surčina kod Zemuna), za Irig i Staru Pazovu Đuro Rajković, seljak i narodni zastupnik iz Starog Slankamena (zamjenik Ivan Smidt, mehaničar iz Ašanje).

27. siječnja 1940. – Glas naroda piše da je u osnovnoj školi u Šikari (Sombor) održana proslava Sv. Save, koja je prerasla u »manifestaciju bratstva i jednakosti Srba i Bunjevaca«. Pravoslavni svećenik Dimitrije Bokšan podijelio je blagoslov svim prisutnima: i pravoslavnima i katolicima, koji su cjelivali časni krst. Učenica Janja Paštrović pozdravila je goste i govorila o životu sv. Save. Priređivači ove čisto crkvene proslave bili su učitelji šikarske škole Milan Kronić i Miloš Ivanković.