Jedan antički rimski pisac je napisao: »Tko dugo živi, vidi sve i svemu suprotno«. Ovoj sentenci dodao bih: »izgleda da ja već dugo živim i doživljavam suprotno od suprotnog«. Ovaj moj stav ilustrirat ću svojim primjerom. Rođen sam u eri socijalizma i komunizma u kojoj je vladala ideologija da je nacionalizam zlo, jer je on razorio kraljevinu Jugoslaviju, zajedničku državu, vječiti san svih južnoslavenskih naroda. Neću vas zamarati povijesnim detaljima tipa »svi južnoslavenski narodi su bili jednaki, ali postojao je i narod koji je bio jednakiji«...
Rođen sam kao neslaven, manjina, i u tom duhu su nas odgajali u školi na mađarskom jeziku gdje smo iz povijesti Mađara učili: »Divlji Mađari su dojahali u Panoniju, jeli sirovo meso, koje su pripremali pod konjskim sedlom, rastjerali su mirne Slavene na južne i sjeverne, zatim u revoluciji 1848./49. ratovali sa Srbima i Hrvatima ne želeći im dati nikakva građanska prava; potom za vrijeme II. svjetskog rata mađarski fašisti su izvršili raciju u Novom Sadu, ubijali su Srbe i gurali ih pod led u Dunav«. Počevši od 1948. do 1955. granica prema Mađarskoj bila je hermetički zatvorena. Majčine roditelje vidio sam prvi put u ljeto 1955. nakon pomirbe sa SSSR-om. Djed i moj bratić tepali su mi »mali srpski četnik«. U Jugoslaviji bio sam »mali mađarski fašist«, u matičnoj zemlji bio sam »srpski četnik«, a ja sam tada imao tek desetak godina. Na fakultetu 1968. bio sam »anarho-liberal«, mnogo kasnije na poslu kada sam bio glavni inženjer razvoja GP Integrala, u jednom trenutku sam bio »nacionalist«, kako me je tadašnji direktor nazvao, jer sam predložio da umjesto što radimo 600 km od Subotice u Crnoj Gori i tamo praktično mnogo novaca gubimo, bolje da se orijentiramo prema Segedinu koji je blizu i tamo se otvaraju poslovi i da tamo izvozimo opeku.
Nacionalizam i internacionalizam
Zaključenjem mirovnog sporazuma II. svjetski rat je samo formalno završen, jer skoro odmah je započeo hladni rat između dva »imperija«, američkog (ne SAD) i ruskog (ne SSSR). Zašto govorim o dva »imperija«? Zato što su pod vodstvom spomenutih država formirana dva bloka, de facto saveza država: zapadnih (demokratskih i višepartijskih) i istočnih (nedemokratskih i jednopartijskih). Naša nova Demokratska Federativna Republika Jugoslavija u početku je kratko pripadala istočnom bloku do 1948. kada smo zbog neprihvaćanja rezolucije Informbiroa (Internacionalnog informativnog biroa) isključeni iz ovog »imperija« i postali smo tzv. nesvrstana država (nešto slično smo i danas), ali i dalje smo njegovali sovjetski komunistički model, npr. teritorijalne organizacije države. Imali smo, kao i u SSSR-u, republike, pokrajinu i autonomnu oblast (Kosovo je kasnije postala pokrajina), vlast je držala jedna partija, a tko nije želio biti član partije, ali se želio baviti javnim poslovima, mogao je djelovati kroz Savez socijalističkog radnog naroda. Oba imperija su imala i svoje vojne saveze: NATO i Varšavski pakt. Komunisti su u suštini bili internacionalni, jer geslo im je bilo »radnici svih zemalja ujedinite se« (ne radnici svih nacija!). Zato danas partije lijeve orijentacije smatraju anacionalnima nasuprot partija desne orijentacije koje su većinom nacionalne, svejedno jesu li »mladi ili napredni demokrati«. Pod pokroviteljstvom SAD-a nastala je EU koja je vremenom počela biti konkurencija američkom imperiju što se dogodilo nakon ujedinjenja dvije Njemačke i raspada SSSR-a te početka suradnje EU i nove Ukrajine i Rusije. Amerika, jedini imperij, počela je provoditi tzv. globalizaciju cijelog svijeta, prije svega ogromnim međunarodnim kapitalom (novcem).
Globalisti i ostali
Mnogi smatraju raspad SFRJ generalnom probom pred sadašnji rat koji se vodi na tlu Ukrajine. U našem slučaju pobunili su se Srbi u Hrvatskoj, a u slučaju Ukrajine pobunili su se Rusi tražeći autonomiju, koja im je obećana ali nikad nije dana, bez obzira na sporazum u Minsku (to je bila kupovina vremena da se globalisti pripreme za aktualni rat).
Globalisti preko NATO-a svim sredstvima: oružjem, novcem, informativnim podacima i sankcijama podržavaju »domovinski rat« Ukrajine koju je napao ruski agresor. Rusija pak podržava svoju od »fašista« ugroženu braću u susjedstvu. Stav većine stručnih analitičara je da Rusija ne smije pobijediti, a Ukrajina ne može pobijediti i rat će trajati, cilj je oslabiti Rusiju. Istovremeno Kina, Indija kao i globalisti knjiže ogromne zarade.
