Negdje davno, u nekim razgovorima ili časopisima, a možda i filmu, pokupila sam teoriju da se životni ciklus mijenja svakih sedam godina. Kao što se u prirodi mijenjaju godišnja doba, tako se u našem životu mijenjaju i faze u kojima se nalazimo. Za godišnja doba potrebno je da se izmijenjaju četiri faze kako bi se zatvorio krug, a kod čovjeka je potrebno deset tih različitih faza.
Ne znam vjerujem li u to, i moram li se odlučiti, ali znam da svoje životne faze svakako osjećam. Faza o kojoj bih željela govoriti, a u kojoj dugo nisam bila, je faza puna entuzijazma i novih ideja o putovanju. Da se razumijemo, uvijek imam ideje o putovanjima, ali entuzijazam me napustio. I sada se vratio. Ideje i ponude odjednom se nižu i zamišljam kako bi ova godina opet mogla mirisati na ono kada sam skoro svakog vikenda bila u akcijama i putovala barem jednom mjesečno.

Trenutna novost

U Segedinu sam se pridružila veslačkom klubu i ekipi DragonBoat, o čemu sam već pisala. Iz toga sam dobila mnogo pozitivne energije da jedva čekam svaki sljedeći trening. Ljudi su divni, prvi put u životu imam trenera veslanja, najavljenih utrka ima kao u priči. San svakog ljubitelja veslanja.
Prije nekoliko dana dobila sam poziv iz kluba da im se pridružim na poznatoj regati Vogalonga. Ne mogu vam dočarati oduševljenje s kojim me prijateljica pozvala. Na kraju mi je kratko rekla kako moram ići. Planirati financije i slobodne dane na vrijeme i dati sve od sebe da sve bude po planu. Da budem iskrena, nisam ništa znala o ovoj regati. Što me malo čudi, ali dobro, vrlo brzo sam počela istraživati i evo što sam otkrila.

Vogalonga

Vogalonga je spektakularan veslački maraton kroz kanale Venecije. Najveća regata na svijetu koja broji od 6.000 do 7.000 veslača iz cijeloga svijeta. Veslanje u svim vrstama čamaca, kanali Venecije. Regata se održava kao podrška venecijanskim gondolijerima u borbi protiv motornih čamaca. Akcija se održava svake godine krajem svibnja ili početkom lipnja. Dužina regate je 32 km, a regata traje jedan dan.
Zapravo, ova regata nije samo podrška gondolijerima već i prosvjed protiv propadanja grada i štetnih učinaka kretanja valova uzrokovanih motoriziranim prometom u laguni. Kao i sve velike i zabavne priče, i ova je krenula potpuno neplanirano od ideje trojice prijatelja koji su sudjelovali u regati čamaca Maskarete davne 1974. godine. Prvo izdanje slavne Vogalonge održano je 8. svibnja 1975. godine. Start je bio, ako sam dobro shvatila, i danas je tu, u bazenu ispred crkve svetog Marka.
Vogalonga se održava na dan Duhova koji je prema venecijanskoj tradiciji povezan sa simboličnim vjenčanjem dužda s morem. Prelazi lagunu do otoka Burano i skreće natrag kroz Cannaregio do krajnje stanice u Canalu Grande. Brodovi se okupljaju u bazenu svetog Marka, a mnoštvo ljudi uživa u pogledu na prekrasne šarene brodove na isplovljavanju i povratku. Prizor za poželjeti koji potiče nestrpljenje.
Od svega što sam pročitala i istražila izdvajam činjenicu da se ljudi vraćaju ovoj regati i da svi preporučuju provesti još koji dan više u Veneciji.
Naravno, planiramo veslati dragon boat, ali gledajući fotografije mislim da bi bilo super iskustvo veslati ovu regatu na SUP dasci. No, znamo da bih na dasci išla svugdje, ali ću i dalje ostati pri ideji da veslam u timu. Barem prvi put.
Kažu da treba pisati i govoriti o stvarima koje želimo i planiramo kao da će se sigurno dogoditi, jer time povećavamo šanse. Stoga ovdje stajem i izjavljujem da ću više o samom događaju, iskustvu i dojmovima napisati čim se vratim s Vogalonge.
Gorana Koporan