Prije mi nije bilo jasno kako neki ljudi paralelno čitaju dvije ili više knjiga. Ne mislim na studentske dane, kada učite neki predmet iz nekoliko knjiga ili paralelno čitate neku poeziju ili prozu. Mislim, na primjer, na čitanje dva romana, ili nekoliko odabranih naslova, za odmor, rast, razmišljanje. Smatram da se svim knjigama ne možete podjednako posvetiti, i nijednu nisam započinjala dok prvu ne završim. Onda se to promijenilo. Trenutno čitam najmanje tri knjige. Ali s ostalim stvarima neću započeti ništa drugo, koliko god nestrpljiva bila, sve dok ne završim ono što sam započela.
Isto je i s godinama. Završavaju se po kalendaru, ali ja volim imati prijelaz, reprezentaciju u glavi. Kao retrospektiva. Kao što npr. radijske postaje prave top liste najslušanijih pjesama, tako i ja s godinom. Gdje sam bila, što sam radila, gdje sam putovala....
Priroda i društvo u godini
Čini mi se da sve manje putujem. Nisam ni blizu onih godina kada smo gotovo svaki vikend koristili za odlazak u planinu, pronaći neki komadić prirode i njime ispuniti dva slobodna dana. Čak sam utanjila i s odlascima u šumu. Došlo je neko takvo vrijeme.
No, sad kad se sjetim prethodne godine, nije bilo loše. Otkrila sam Divčibare, posjetila Mljet, vratila se na plažu gdje sam naučila plivati i ispunila veliku želju da jedrim. Otkrila kako je to biti na planini sa snijegom. U Mohaču upoznala buše i s njima tjerala zimu. Maštala sam o Korzici i obrnutom vodopadu. Posjetila sam Poljsku s prijateljem, ali za malo. Naučila što je API turizam i uplovila u čarobni svijet pčela. Upoznala ljude koji su u najmanju ruku svemirci, kako sam ih i nazvala u jednoj kolumni. Malo li je?
Ne treba zaboraviti da mi je prethodna godina donijela i upoznavanje s fantastičnim svijetom gljiva. Osjećaj kada iz šume izađete s vrećom punom gljiva je zaista poseban. Očekujem da će se to nastaviti i ove godine, a posebno se veselim pronalasku prekrasne muharice, poznatije kao Amanita Muscaria, poznate crvene gljive s bijelim čupercima. Popis gljiva koje želim upoznati je dugačak, ali ne želim srljati u ovu avanturu jer pogreške i neznanje mogu imati posljedice.
Nadalje, ne mogu a da ne naglasim da sam u protekloj godini puno pažnje i uzbuđenja, ali i dobar dio svog slobodnog vremena, posvetila avanturama na SUP dasci. Zajedno smo otkrili mnoge prekrasne krajolike. Posebno bih izdvojila dva veslačka događaja: avanturu dugu 22 kilometra kroz čarobni kanal DTD, kroz šume Gornjeg Podunavlja i veslački dio Jadrana oko Novog Vinodolskog. Ne želim zaboraviti osvajanje Palićkog jezera koje nas je odvelo na fotografije magazina Politika, ali ni čarobna jutra na vodi Bajskog kanala. Ima još svašta za osvojiti, ali bit ću zadovoljna nastavi li se istim tempom. A bilo bi super da si uspijem nabaviti dasku, pa da mogu nesmetano osvajati.
Zapravo sam zahvalna na prilici da pišem ovu kolumnu, jer je sjajan podsjetnik na ono što sam radila i gdje sam bila.
Novi krugovi
I na kraju, ono što me veseli je da su se počele nizati nove želje i destinacije. Voljela bih se ove godine vratiti pedaliranju i zavrtjeti zanimljivu turu. Ovom popisu planova dodala bih i Portugal, ali obavezno u razdoblju velikih valova. Neki dio Jadrana, naravno i na kraju dvije planine: Durmitor i Prokletije. Nadam se da ćemo zajedno uživati u ovim pričama i da će ova godina biti čarobna.
Nastavit ćemo se kretati oko Sunca zajedno sa Zemljom brzinom od oko 30 km/s, Mjesec će se okretati oko Zemlje brzinom od 1,02 km/s i sve će biti kao prije. To je nešto što ne možemo promijeniti. Na mnoge druge stvari možemo utjecati.
Gorana Koporan
