U božićno vrijeme svetkovinom Bogojavljenja prisjećamo se kako su mudraci s istoka došli pokloniti se novorođenom Božjem Sinu. Vođeni zvijezdom dolaze u izraelsku zemlju, te im se logično čini mladog kralja potražiti na kraljevskom dvoru. Ipak, prevarili su se. Bog ponovno pokazuje koliko se ljudska razmišljanja razlikuju od njegovih, te da ono što je čovjeku logično i bitno, za Boga tako nije. Ovaj vrlo neobičan događaj otkriva drukčijost Božje logike u odnosu na ljudsku, pokazuje nam da Bog uvijek ima način na koji će ostvariti svoje planove, čovjek ga u tome ne može spriječiti, te već prvih dana svoga života na zemlji otkriva zašto je došao na ovaj svijet.
Spasenje ponuđeno svima
Mudraci traže Isusa na Herodovom dvoru, ne sluteći da se kralj, čiju zvijezdu slijede, rodio u štali. Njihov posjet Herodu ugrozit će Isusov život, bar tako nama izgleda, ali Božje planove ne može nijedan čovjek pokvariti, makar on bio kralj. Herod, uplašen za svoju krunu, kuje plan kako se riješiti djeteta o kojem mudraci govore. On ne želi razumjeti smisao prorokovih riječi, koje mu pismoznanci citiraju, njega zanima samo jedno: da sačuva svoju vlast, pa makar prolio krv nedužne djece. Ljubav prema vlasti snažnija je od pravednosti. Ovozemaljski ciljevi potpuno ga zasljepljuju i čine od njega zločinca. Tako Isus već drugi put od svoga dolaska na svijet proživljava ono o čemu je pisao evanđelist Ivan: »K svojima dođe i njegovi ga ne primiše« (Iv 1,11). Ali Bog pokazuje da ništa i nitko ne može ugroziti ostvarivanje njegovog spasenjskog plana. Samo dane okolnosti otkrivaju loše ljude, no Božja svemoć pobjeđuje svaku ljudsku zloću.
Znakovito je to da se Mesija rađa u Božjem izabranom narodu i već prvih tjedana biva odbačen i ugrožen, a stranci izdaleka dolaze odati mu počast kao kralju. Bog ovim događajem pokazuje da Isusovim rođenjem započinje jedna nova era. Izabranici nisu više samo oni koji su imali privilegij roditi se kao Izraelci nego su to svi koji su prihvatili njegovog Jedinorođenca. Krist se rađa da bi donio spasenje cijelom svijetu, ali to spasenje ne nameće nego nudi. Spašava se onaj tko ponudu prihvati.
Dar za Boga
Pastiri su se prvi došli pokloniti Isusu donijevši svoje skromne darove. No, u isto vrijeme i mudraci saznaju da se rodio kralj, ugledavši njegovu zvijezdu na nebu. Bog ne skriva rođenje svoga Sina, objavljuje ga i skromnima i uglednicima. Mudraci su predstavnici poganskih naroda, ali i predstavnici viših društvenih staleža. Oni donose Novorođenome bogate darove, daruju ga kao kralja. Bog tako objavljuje da je došao spasiti sve. Staleži kakve društvo poznaje kod njega ne postoje. Oni koji dolaze donose mu darove, svatko prema svojim mogućnostima. No, ti darovi nisu tek materijalne stvari, u njima je srce darovatelja.
Bog se i nama želi očitovati u našem životu. Da bi to učinio, potrebno je da poput mudraca i pastira učinimo korake putem koji vodi do njega. Hodeći tim putem moramo ponijeti i dar. Dar je naše srce koje ga želi primiti, naša vjera kojom u njegove ruke stavljamo sve svoje radosti, tuge i nade. Netko će Boga u svome životu spoznati prije, kao pastiri koji ga nisu morali dugo tražiti, a netko će za njim dugo tragati, poput mudraca koji su veliki put prevalili da bi mu se poklonili. No, Bog neće ostati skriven ni jednom čovjeku koji ga želi pronaći i darovati mu svoje srce.
