Iako smo Božić proslavili prošle nedjelje, nalazimo se u božićnoj osmini, a božićno vrijeme traje sve do blagdana Krštenja Gospodinovog. U ozračju Isusovog rođenja završava, ali i počinje godina. Riječ Božja nas tih dana podsjeća na sve događaje vezane za rođenje Božjega Sina. Sve to nas potiče na promišljanje i djelovanje u vrijeme odluka o novim počecima, promjenama, te u vrijeme velikih očekivanja.
Marija i Josip
Završetak jedne, a početak nove godine mnogi doživljavaju kao novo poglavlje u svome životu. Nadaju se da su loše stvari iza njih, a da s novom godinom dolazi i mnogo toga dobrog. Nada je ono što pokreće čovjeka, a ako je prožeta vjerom, što bi kod kršćanina svakako trebala biti, onda je ona dovoljno snažna i postojana da može nadvladati poteškoće i nevolje na koje čovjek nailazi na svome životnom putu. Nada je bez vjere krhka, ne može preživjeti duge nevolje i brojne bezuspješne borbe. Kod onoga koji vjeruje nada je osnažena povjere-njem u Boga, te može podnijeti sve, jer čovjek zna da Bog vidi sve što mu se događa i da ima za njega plan bolji nego što i sam sebi može poželjeti.
Marija i Josip imaju tu nadu prožetu vjerom. Pristali su brinuti za Božjega Sina, no već na samom početku njegova života ne mogu mu pružiti ono što bi željeli. Suočavaju se s nevoljama koje ne mogu riješiti. Prvo ne mogu naći smještaj koji bi bio prihvatljiv za rođenje djeteta, pa se Božji Sin rađa u štali. Ubrzo moraju s malim djetetom u izbjeglištvo, jer mu prijeti smrt. Nevolje koje ih snalaze veće su od njihovih sposobnosti, ali Bog je s njima, vodi ih, te oni znaju da će na kraju sve na dobro izaći. Tako je i bilo. Uspjeli su odgojiti Božjeg Jedinorođenca, unatoč svim nevoljama, sve zahvaljujući svojemu pouzdanju u Boga. Nevolje ih nisu obeshrabrile, jer su vjerovali da će Bog sve na kraju urediti, te su se vladali po njegovim uputama. Kada nisu razumjeli, nisu previše zapitkivali niti očajavali, jer im je to sve djelovalo nerazumno i teško. Samo su slušali s velikim pouzdanjem.
Novogodišnja odluka
Sada, na prijelazu iz jedne u drugu godinu, kad se sjećamo svega teškog što smo prošli i lijepog što nas je radovalo, kada se nadamo i očekujemo da će ono što dolazi biti bolje, nadajmo se moleći. Kao Božja djeca nismo bili sami kada nam je bilo teško, nismo bili napušteni kada nam je nevolja pritiskala leđa, Bog je bio s nama i davao nam snage. Vjerujmo mu što god da se oko nas događa. On sve vidi i ne napušta onoga tko mu je vjeran. Potražimo uzore u Mariji i Josipu. Oni su bili hrabri, jer su se potpuno u Boga pouzdavali. Započnimo i mi novu godinu hrabro, odnosno potpuno se pouzdajući u Boga. Predajmo u njegove ruke sve što znamo da nas čeka, kao i ono što ni ne slutimo. Neka naša nada ne bude krhka i nestalna, jer je temeljimo samo na svojim sposobnostima i onome što možemo ljudskim umom dosegnuti. Naša nada mora imati svoj izvor u vjeri. Tada ćemo znati da su čuda moguća, pa će nam se čuda i događati. A čudo je i snaga koju Bog daje čovjeku da izdrži i ono što mu se čini da nikada ne bi mogao.
Stoga sada kada svi pišu i govore o novogodišnjim odlukama, donesimo i mi jednu. Ta odluka neka bude da ćemo sve stavljati u Božje ruke, cijelu godinu, svaki dan i sve što nas očekuje. Molimo za vjeru kakvu su imali Josip i Marija. Neka naša novogodišnja odluka bude živjeti sljedeću godinu s Bogom.
