U neka davna vremena nije se moglo zamisliti da se kćer spremi za udaju, a da joj se ne pripremi djevojačka sprema. Ona bi se uglavnom sastojala od šest perjanih jastuka, dvije dunje perjanice i pregršt ručnih radova, što vezenih, što tkanih, heklanih, necanih, izrađenih rukama vrijednih baka i majki. Skupa s namještajem koji se sastojao od dva kreveta i ormara, sprema se nakon svatova odnosila u kuću mladoženje gdje se prikazivala. Na temelju onoga što je snaša donijela, moglo se procijeniti koliko je imućna ali isto tako koliko su prijatelji vrijedni i koliko drže do tradicije i običaja. Ovaj običaj je vremenom utihnuo. Danas se uglavnom mladi na dar kupuje spavaća soba i posteljina uz možda poneki ručni rad, kao uspomena na svoje pretke. Ipak, postoje rijetki primjeri ljudi koji još uvijek drže do tog običaja i ne mogu zamisliti da svoju kćer ili unuku udaju a da ne pripreme spremu baš kao onu koju su oni nekada davno dobivali na svadbi.
Spremiti kćer kako dolikuje
Djevojačka sprema ili miraz, uglavnom se spremao u škrinje izrađene od drveta različito ukrašenog. U njima su majke stavljale miraz za svoje kćeri koji je obuhvaćao darove koje nevjesta donosi u svoju novu obitelj. Ovaj običaj pripreme djevojačke spreme još uvijek je prisutan u Sotu gdje smo i zabilježili ovu priču. Obitelji koje su imale žensku djecu, još dok su bila mala, počele su razmišljati što će to dijete jednoga dana odnijeti u miraz. Majke su odmah počele tkati, šlingati, heklati i vesti, kako bi svoju kćer spremili za udaju onako kako i dolikuje:
»Nekada nije bilo gdje kupiti posteljinu, ručnike, ponjave. Bilo je dosta obitelji koje su imale više kćeri pa su te majke morale na vrijeme i više raditi, kako ne bi bilo zamjerki među djecom. U Sotu je običaj da se djevojci za udaju pripreme šest jastuka, dvije dunje, posteljine i ručni radovi koje su one nosile kod svojih mladoženja. Kada bi snaše došle u novu kuću, svekrve bi već spremile krevet, a snaše bi svoju spremu samo prikazivale. U Sotu se i danas, istina mnogo manje, sprema djevojačka sprema. Snaše danas ne žele vezene jastučnice, stolnjake, više vole kupljeno. Ali ja se još držim starih običaja i kod mene u kući čuvam spremu moje kćeri, koju sam joj pripremila kada se udavala«, priča Ana Dovčak iz Sota.
Nekada se nije moglo zamisliti da se djevojka uda bez spreme. Siromašnije su kod mladoženje nosile nešto manje stvari, jedan krevet i ormar, a one nešto imućnije dva kreveta i ormara s djevojačkom spremom.
Suzana Darabašić
Opširnije u tiskanom izdanju
