24. prosinca 1940. – Bunjevačke novine pišu da je beogradski radio emitirao na Materice radio dramu posvećenu matericama, običaju bunjevačkih Hrvata, po pisanju Mare Đorđević-Malagurski.
25. prosinca 1938. – Subotičke novine pišu da je Fabijan Hajduković, somborski veterinar, glasoviti dobročinitelj hrvatskih ustanova i hrvatskih studenata, poklonio 5.000 dinara ogranku Hrvatskog društva Napredak u Somboru.
25. prosinca 1967. – Glas koncila donosi reportažu o sahrani Josipa Andrića, koja je održana navečer 9. prosinca na zagrebačkom groblju Mirogoj. Sprovodu je prisustvovalo tisuće ljudi. Položeni su deseci vijenaca. Sprovod je vodio kardinal Franjo Šeper uz asistenciju bogoslova. Nad lijesom je prvi govorio Janko Oberški, kanonik i sveučilišni profesor, predsjednik Društva sv. Ćirila i Metoda. Skladatelj i dirigent Miljenko Prohaska oprostio se od Andrića u ime glazbenih umjetnika. Đuro Kuntarić govorio je u ime Požežana, s kojima je Andrić ostao trajno povezan od svojih gimnazijskih dana. Ive Jelačić iz Opatije govorio je u ime hrvatske Istre, u kojoj je Andrić za vrijeme najtežih dana talijanizacije kriomice širio knjige svog zavoda (Zavod sv. Jeronima).
26. prosinca 1925. – Vreme piše da su 24. prosinca popodne bunjevački (hrvatski) prvaci održali u Subotici skupštinu u cilju da osnuju Bunjevačku prosvjetnu maticu. Za predsjednika skupštine izabran je Ivan Crnković, bivši narodni zastupnik, a za tajnika Đuro Matković. Skupština je primila pravila i podnijela ih vlastima na odobrenje. Izabrana je nova uprava na čelu s predsjednikom Markom Jurićem.
27. prosinca 1938. – Politika piše da je Hrvatsko društvo Međumuraca u Beogradu 25. prosinca na svečani način u prostorijama Društva (Malajnička ulica broj 10) proslavilo dvadesetogodišnjicu oslobođenja Međumurja.
28. prosinca 1945. – Hrvatska riječ donosi članak o Hrvatskoj privrednoj omladini iz Subotice. Društvo je osnovano 1940. Predstavljalo je »uglavnom skup svih naprednih hrvatskih omladinaca i omladinki, radnika i privrednika, koji su težili za kulturnim podizanjem radnika, koji je bio zapostavljen i s visoka gledan od strane izvjesnih buržoaskih klika«. Članovi su se okupljali u Hrvatskom domu (danas OKUD Mladost). Za vrijeme okupacije (1941. – 1945.) omladina je bila jezgra pokreta za oslobođenje. Mnogi članovi su se istakli u borbi protiv fašizma. Najistaknutiji je bio Pero Horvacki. Okupacijske vlasti nisu ga mogle pronaći. Zato su za odmazdu deportirale njegove roditelje u logor. Horvacki se priključio VIII. vojvođanskoj brigadi. Za kratko vrijeme zbog pokazane hrabrosti unaprijeđen je u potporučnika-komesara.
29. prosinca 1897. – Hrvatski branik piše da je Hrvatsko pjevačko društvo Nada (Srijemska Mitrovica) priredilo na Stjepanovo priredbu, koja je bila lijepo posjećena. Općinstvo se uz pjevanje, glazbu i prijateljski razgovor zabavljalo do zore. Potpredsjednik Društva Stevo Czeisberger pozdravio je goste zgodnom besjedom. Pohvalio je Čehe, koji su u većem broju prisustvovali zabavi.
30. prosinca 1893. – Hrvatski branik piše da je 19. prosinca održan u Srijemskoj Kamenici izbor općinskog zastupništva. Hrvati, iako su tada u Kamenici činili većinu, pristali su na prijedlog Srba »da se bira polovica Hrvata i polovica Srba, pak će onda i jedni i drugi za tu kompromisnu listinu glasati«. Međutim, na dan izbora, Srbi nisu glasovali za kompromisnu listu nego za svoju, u kojoj nije bilo nijednog Hrvata.