17. prosinca 1921. – Subotičke novine citiraju Đorđa Popovića, koji o Bunjevcima piše: »Oni (Bunjevci) su s nama (Srbima) samo dotle, dok smo složni s Hrvatima. Kako se porodi prepirka za ime, oni se odmah povlače.« List dodaje: »Zar nije ovo jaka svijest – za Hrvatstvo?!«

18. prosinca 1919. – Neven piše da je Babijan Malagurski naručio na svoj račun 100 primjeraka Početnica, koje će pred Božić kao božićnu milošu podijeliti među siromašnim učenicima i učenicama osnovne škole sv. Roke.

19. prosinca 1920. – Neven piše da je 14. prosinca predsjednik vlade Kraljevine SHS Milenko Vesnić primio delegaciju Jugoslavenskog kluba, koju su činili Anton Korošec, Vranje Sudarević i Ivan Evetović. Zastupnici su predsjedniku vlade prikazali protuzakonite mjere ministra prosvjete Svetozara Pribićevića u Vojvodini i razložili političko i gospodarsko stanje. Vesnić je odgovorio »da ne može ništa oficijelno poduzeti, jer je ministarstvo u demisiji«. Izričito je rekao da »Bunjevce ne priznaje za narodnost«. Otpustio je zastupnike riječima: »Mi nismo nikog zarobili pa nismo ni Bunjevce, ali oni šuruju sa Madžarima i hoće opet s njima živjeti. Ako Bunjevci nijesu zadovoljni, onda mogu ići pod Madžarsku«.

20. prosinca 1913. – Neven u članku »Jesmo li mi Egyebek« raspravlja o popisu u Ugarskoj i nacionalnoj pripadnosti Bunjevaca. Naglašava: »Mi ćemo ispovidati hrvatsku narodnost, kao što je i većina Bunjevaca i Šokaca već i dosad pod hrvatskim imenom dala biližit u štatistiku«.

20. prosinca 1931. – Subotičke novine pišu da je nedavno u Subotici u crkvi sv. Roka svečano položila vječne redovničke zavjete časna sestra Jelisaveta Dulić, članica družbe Kćeri Milosrđa. Družbu je osnovao dubrovački biskup Josip Marčelić 1921. u Blatu na Korčuli. Družba je otvorila svoju kuću u Subotici 1929. godine.

21. prosinca 1920. – Neven piše da je predsjednik vlade Kraljevine SHS Milenko Vesnić predstavnicima Bunjevačko-šokačke stranke rekao da »on neće dozvoliti nikake posebne bunjevačke nacije«. Neven na to odgovara: »Posebna bunjevačka nacija? Pa tko to stvara g. ministre? Zar nisu Bunjevci 1918. godine učinili u Subotici prevrat pod hrvatskim barjakom, kao simbolom svoje nacije? Zar nisu Bunjevci dosta jasno manifestovali svakom prigodom, da se smatraju onim što jesu, tojest Hrvatima? Njihova borba za latinicu, za zaštitu katoličke religije zar nisu dokazi? No ako bi se mislilo da je to rad inteligencije ili kakova propaganda, treba se popitati kod bunjevačke paorije, da li se smatra posebnom nacijom ili Hrvatima?«

22. prosinca 1920. – Neven odgovara na pisanje beogradskih novina, koje pravdaju grubu reakciju predsjednika vlade Milenka Vesnića na zahtjeve zastupnika Bunjevačko-šokačke stranke. List zaključuje: »Naše je toliko spominjano ‘opredelenje’ nakon riječi g. ministra Vesnića (naime da nas ne priznaje kao Bunjevce) jasno, odlučno i konačno. Poslije riječi g. ministra Vesnića možemo sasvim slobodno uztvrditi, da smo sa ostalim Hrvatima jedan narod ne samo po jeziku, po vjeri i ostalim rasnim osobinama, nego i po sudbini, koja nas čeka«.

23. prosinca 1926. – Neven piše da je Stipanu Tikvickom, bivšem gradskom činovniku u Subotici, uručen iz ureda kraljevskih ureda ukaz 10. svibnja 1920. (br. 2054) o odlikovanju zlatnom medaljom za revnosnu službu. Stipan Tikvicki je poslije prevrata 1918. »bio takorekuć jedini u varoškoj kući, koji je govorio i pisao korektno hrvatski«. Međutim, otpušten je iz službe, »jer danas se ne traži sposobnost, već u prvom redu članska karta radikalne partije«.