Hrvatska nogometna reprezentacija igrala je do sada na šest svjetskih prvenstava i tri puta (1998., 2018., 2022.) uspjela je izboriti plasman u polufinale. Za jednu malu državu, s manje od 4 milijuna stanovnika, to je fantastičan rezultat. I pored svega, Hrvatska se drugo SP uzastopno nalazi među četiri najbolje svjetske reprezentacije. To je već prije svega vrhunski domet i rezultat vrijedan svakoga respekta. Ponajprije jer su vatreni u ona ostala tri nastupa na mundialima (2002., 2006. i 2014.) odlazili doma već nakon nastupa u skupini. A sada su, isto kao i prije četiri godine, ostali u zemlji domaćina sve do kraja natjecanja. Hrvatska nogometna reprezentacija je u Kataru, mora se priznati i odati joj dostojnu počast, odigrala sve susrete, izuzev ovog polufinala s Argentinom, disciplinirano, odgovorno i nadasve iskusno u najdramatičnijim situacijama. U skupini je ostavila iza sebe Belgiju, trećeplasiranu momčad s prošloga SP-a i dugo vremena broj 1 svjetsku reprezentaciju, a u četvrtfinalu je pognute glave ostao moćni super favorit Brazil. Plus pobjeda protiv Japana, jednog od najugodnijeg iznenađenja iz prvoga dijela turnira (pobjede protiv Njemačke i Španjolske). Objektivno, svaki poraz, osobito na velikim natjecanjima, na određeni način štetno utječe na svaku momčad i njegove posljedice treba što prije i efikasnije sanirati u najkraćem mogućem roku. Izbornik Zlatko Dalić i njegovih 26 heroja iz Katara to mogu i moraju. Zbog sebe, ali i cijele nacije koja proteklih mjesec dana »živi za njih«, emotivno proživljavajući svaku radost i tugu. Pa neka sutra ponovno bude radost (subota, 16 sati). I treća medalja iz šest nastupa.
D. P.