Još uvijek se nalazimo u prvom dijelu došašća, koji nas želi pripremiti za drugi Kristov dolazak. Do sada su naglašavani obraćenje i budnost, a ove nedjelje nas Jakov u svojoj poslanici podsjeća na strpljivost (usp. Jak 5,7-10), koja nam je također važna u našoj pripravi za susret s Gospodinom.
Bog donosi spasenje
Drugi Gospodinov dolazak znači izbavljenje svih onih koji nepravedno podnose patnje na ovome svijetu. Već je Stari zavjet tako najavljivao dolazak Gospodnji. Prorok Izaija opisuje kako će to izgledati: »Sljepačke će oči tad progledati, uši se gluhih otvoriti, tad će hromi skakati ko jelen, njemákov će jezik klicati, vraćati se otkupljenici Gospodnji. Doći će u Sion kličuć od radosti, s veseljem vječnim na čelima; pratit će ih radost i veselje, pobjeći će bol i jauci« (Iz 35,6a.10). Dakle, svaka nevolja i tjeskoba nestat će kada Gospodin pohodi zemlju, jer patnje više neće biti. Ovo obećanje posebno je važno za one čija je patnja uzrokovana nepravdom i zlobom drugih ljudi, a od koje se ne mogu izbaviti. Ono daje nadu svima koji su potlačeni i nepravedno mučeni. Izaija obećava: »Recite preplašenim srcima: ‘Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam hita da vas spasi!’« (Iz 35,4). U tom svjetlu nade treba izdržati nametnute patnje, jer će sam Gospodin donijeti spasenje.
Strpljenje
No, vrijeme iščekivanja se odužilo, onaj koji pati gubi strpljenje pod teretom svoga križa. Zato Jakov poziva na strpljivost da se ne bi patnik svojim pogrešnim postupcima svrstao na stranu onoga koji čini grijeh. Teško je dugo podnositi nepravdu, pa čovjek često poželi uzeti pravdu u svoje ruke, poželi sam kazniti svoga tlačitelja ili onoga koji je uzrok njegove patnje. No sv. Jakov podsjeća: »Evo: ratar iščekuje dragocjeni urod zemlje, strpljiv je s njime dok ne dobije kišu ranu i kasnu. Strpite se i vi, očvrsnite srca jer se dolazak Gospodnji približio!« (Jak 5,7-8). Strpljivost je jedna od vrlina koja resi Kristove učenike. Kršćanin je strpljiv, ne zato što je izdržljiv nego zato što njegovo strpljenje izrasta iz nade da će Gospodin njegovim mukama donijeti kraj, a na tom kraju uslijedit će i nagrada za strpljenje. Stoga kršćanin svoju patnju podnosi u radosti, a strpljenje mu teško ne pada. Kada nastupe krize, jer patnje nije lako podnositi, onda stoji ovo Jakovljevo ohrabrenje, izdržati do Gospodnjeg dolaska. A Gospodin neće možda doći nego dolazi sigurno.
Uzor su nam proroci
Mnogi su izloženi patnjama zbog vjernosti Bogu i njegovim zapovijedima. Čovjeku se često čini da oni koji za Boga ne mare bolje žive, sve im je lakše. A često su ti koji za Boga ne mare uzrok nevolja onih pobožnih. To vjernika može obeshrabriti, dovesti upravo do toga da izgubi strpljenje u svojoj patnji i okrene se od Boga, te postane sličan nevjerniku. Zato Jakov podsjeća: »Za uzor strpljivosti i podnošenja zala uzmite, braćo, proroke koji su govorili u ime Gospodnje« (Jak 5,10). Proroci su zbog Božje poruke koju su prenosili narodu često bili progonjeni, te su podnosili patnje. No, nikada nisu odbacili službu koju im je Gospodin povjerio niti su prestali biti vjerni Bogu. Naprotiv, strpljivo su podnosili svaku muku, naviještajući Božju poruku.
Tako nas Sveto pismo u ovo vrijeme priprave podsjeća da je strpljivost važna kršćanska odlika u kojoj se trebamo vježbati. Strpljivo podnositi svaku muku do susreta s Kristom.
