Profesor tjelesnog odgoja Saša Petrović (1978.) živi i radi u Paraćinu. Svojevremeno je trenirao vaterpolo i radio kao vaterpolo trener, a danas se rekreativno bavi trčanjem. Kako sam kaže: »Sve vrijeme trudio sam se trenirati jer sam u treningu pronašao odličan put koji mi omogućuje održavati zdravlje, brinuti o svom izgledu i davati dobar primjer drugima«. Sudjelovanjem na utrkama u Zadru i Šibeniku pokazao je svima na ovim prostorima kako sport ne poznaje granice, a da prijateljstvo i suradnja među susjedima moraju biti prioritet. U kraćem razgovoru pokušali smo saznati više o njegovom sportskom entuzijazmu. 
Kako vidite svoju pedagošku misiju u radu s mladima?
Trenutačno radim u tri škole (dvije srednje i jedna osnovna) pa tako imam tu čast i zadovoljstvo svojim učenicima prenositi zdrave navike kroz pozitivan odnos prema životu. Paraćin je mali grad obiteljskih ljudi gdje su djeca na prvom mjestu i svi mi prosvjetni radnici u našoj maloj zajednici vodimo računa o tome u radu s mladima. Moj minuli rad upravo je paradigma pedagogije u službi stvaranja zdravog, dobrog i kvalitetnog čovjeka. Trudim se svojim učenicima prenijeti poruku kako je redovito vježbanje put ka zdravlju, a zdravo tijelo najbolja osnova zdravoga uma.
Što je za Vas trčanje kojim se godinama rekreativno bavite?
S obzirom na prirodu svoga posla, mogao bih reći kako se trčanjem bavim oduvijek, a tu naviku svesrdno potenciram i kod svojih učenika. Paraćin je veoma lijepo smješten u podnožju planina Juhor, Baba i obroncima južnog Kučaja, a u blizini je i glasovita planina Rtanj. Dakle, teren je idealan za trčanje i samo se treba odlučiti na koju stranu krenuti. Također, opće su poznati benefiti trčanja koji se ispoljavaju u vidu boljeg raspoloženja (lučenje endorfina, tzv. hormona sreće), smanjenja stresa te održavanja dobre tjelesne kondicije. Najbliža trkačka disciplina mi je polumaraton (21 km), pa sukladno potrebama odgovarajuće pripreme i pristupam svakodnevnim treninzima. Odgovaraju mi promjene ritma i tempa tijekom utrke, a moj savjet svakom trkaču je da ništa ne forsira pretjerano i sam prema svojim mogućnostima opredijeli se za svoju kilometarsku dužinu.
Medijski su propraćeni Vaši odlasci u Zadar a potom, godinu dana kasnije, u Šibenik. Kako ste došli na ideju da sudjelujete u ovim utrkama?
Budući da sam posljednjih nekoliko godina boravio u Hrvatskoj, bilo turistički bilo na proputovanju, ono što sam tamo doživio bilo je upravo obrnuto od predrasuda s kojima sam se susretao u vjerojatno pogrešnom društvu. Dočekalo me je gostoprimstvo, ljubaznost i neskrivena simpatija mojih domaćina na svakom koraku. Uz obvezno pitanje, od Dubrovnika preko Splita i Rijeke pa do Pule: »Registracija PN – Pančevo?«. Kada bi čuli Paraćin, obvezno bi se otvarala tema Juge i čuvene autoceste E 75 na kojoj se, u centralnoj Srbiji, nalazi Paraćin. Sve je ovo bio dobar uvod u moju davnašnju želju i viziju da suradnja i korektan dobrosusjedski odnos među narodima u regiji moraju biti prioritet. Na to su me uvijek poticala sjećanja iz djetinjstva koje sam tokom ljetnih raspusta provodio s roditeljima u Dalmaciji, na potezu Makarska – Brela – Tučepi – Baška Voda. Sjećam sam se i svoje bake i djeda kako su mi prepričavali svoj odmor u Zadru, neke 1989. godine. Praveći plan za svoj sljedeći polumaraton, u kalendaru sam vidio da je po rasporedu »Mali maraton Nin – Zadar 2021«. Sve ovo gore navedeno plus Međunarodni dan ljudskih prava rodili su ideju za idealnu priliku promoviranja ideje jednakosti i ravnopravnosti u ovom prelijepom gradu.
Približite nam malo Vaš osobni doživljaj sudjelovanja u ovim utrkama?
Moje sudjelovanje na utrci dobilo je na težini budući da sam bio jedini natjecatelj iz Srbije, i to upravo na mjestu za koje su vezane predrasude. Ogromnu pomoć sam dobio od lokalnih medija, kako u samom Zadru tako i u Paraćinu, a gostovanjem na televiziji s nacionalnom frekvencijom u emisiji (TV Prva, 150 minuta) dodatno sam osigurao kredibilitet ovoj priči. Poruka jednakosti i ravnopravnosti gdje je čovjek na prvome mjestu poslana je cijeloj regiji, a Zadrani su svojim gostoprimstvom dali tome potporu. Moment kada utrčavam u cilj koji je bio u centru starog grada, a organizator glasno čita moje ime: »Saša Petrović iz Paraćina, Srbija«, a reakcija mase ljudi je aplauz! »Draženova četvorka & šibenskih deset« su utrka za koju su riječi suvišne. Dok se ne doživi razmjena energije sa Šibenčanima na dan 22.listopada, na rođendan »Kapetana«, teško je to riječima opisati. Cijeli grad je u tim danima u stihu pjesme Život leti, kapetane. Nisam još sreo grad koji se s toliko poštovanja odnosi prema svom sugrađaninu. Puno je raznih manifestacija čiji je vrhunac ulična utrka u čast Dražena Petrovića. Osim toga, svojim sudjelovanjem sam upotpunio prošlogodišnji projekt u Zadru i pojačao konekciju naroda u regiji kroz neke lijepe geste. Tako sam npr. Turističkoj zajednici Šibenika uručio simbolični dar Turisticke organizacije Paraćina, a organizatoru utrke simbolični dar Sportskog saveza Paraćina. Sve ovo su medijski ispratile televizije i portali u Paraćinu i Šibeniku. Napomenut ću da su, kao i u Zadru, stanovnici Šibenika bili izuzetno ljubazni i gostoljubivi.
Nakon svega, kako biste objedinili svoje dojmove sudjelovanja na utrkama u dva znamenita primorska hrvatska grada?
Ono što sam dobio kao povratnu informaciju nakon obnarodovanja ovih aktivnosti putem medija, bilo u Hrvatskoj bilo u Srbiji ili na samom lokalu (Paraćin), jest velika podrška običnih ljudi, susjeda, prijatelja, kolega... bilo kroz komentare na društvenim mrežama, bilo kroz neposredan kontakt. Dakle, reakcija naroda je odlična. Običan narod sam pokazuje u kom smjeru razmišlja neopterećen predrasudama, a što je vrlo važno: u smjeru građenja veza i konekcija u regiji. Sve ove aktivnosti nisu ostale nezapažene ni u lokalnoj samoupravi. Bio sam jedan od nagrađenih povodom Dana općine, a tzv. Septembarska nagrada je za mene velika čast jer je upravo Paraćin grad odakle kreću moje aktivnosti i odakle dolazim.
D. P.