Na 27. Forumu hrvatskih manjina, koji je organizirala Hrvatska matica iseljenika, tema su bili mediji hrvatskih manjina u državama u kojima je Hrvatima priznat status nacionalne manjine. Takvih država u Europi je 12. Odabirom te teme dano je na značaju medijima u manjinskim hrvatskim zajednicama ne samo kao sredstvima informiranja već i kao čuvarima jezika, kulture, običaja, povijesnog naslijeđa... Svojevrsno priznanje je i potvrda da su mediji hrvatskih manjina korisni i znanstvenicima, jer pridonose pouzdanosti znanstvenih etnografskih istraživanja hrvatskog kulturnog naslijeđa na tlu srednje i jugoistočne Europe. Važnost im pridaje i matična domovina, pa je pitanje osiguravanja medija na manjinskome jeziku u državama gdje su Hrvati manjina jedna od ključnih tema na bilateralnim susretima. 
A iskustva su različita. Od Mađarske, koja u okviru državne televizije organizira obuke za novinare iz manjinskih zajednica, Italije gdje je oživljavanje hrvatskomoliškog identiteta u prošlom stoljeću pratilo i pokretanja prvog glasila na jeziku moliških Hrvata, ili Crne Gore gdje se Hrvatski glasnik više ne tiska jer nema novca, a Radio Dux opstaje zahvaljujući potpori iz Hrvatske.
Zato je i jedan od zaključaka ovog Foruma i podsjećanje država u kojima Hrvati žive kao manjina da je informiranje na materinskom jeziku jedno od temeljnih prava koje su dužne osigurati države u kojima ove manjine žive. Ali isto tako od Hrvatske radiotelevizije se očekuje da više medijskog prostora da hrvatskim manjinskim zajednicama. To su ključne poruke sa skupa u Zagrebu.
A ja ću se vratiti na početak teksta i sapecifičnu ulogu manjinskih medija.
Jeste, nekada u novinama više prostora damo nekom naizgled malom događaju, nekom malom mjestu, udruzi koja tek okuplja članstvo i osmišljava programe, čuvarima nekog zanata na izdisaju; jeste da nekada možda nepotrebno pobrojimo sve dužnosnike na nekoj manifestaciji. I to je ta naša specifična zadaća, trag koji ostavljamo kao kroničari ljudi i događaja. Za buduća vremena. 
Z. V.