Bundeva, ili kako bi u Sonti kazali bundiva, nekada je rasla skoro na svakoj njivi. Ne u vrtu gdje se gajilo drugo povrće, već na njivama. I nekada je bundiva bila u zimskim danima značajan dio prehrane. Pravila se bundivara ili se jednostavno u pećnici pekla rezana bundiva. 
»Ne znam zašto, ali mi smo ih zvali turkinje. Uglavnom su se sijale na uvrtine (kraj njive). Iskopala se prvo zemlja, dodavao stajnjak, zatrpao i u to se sijalo. Znale su imati i 10 kilograma«, priča Agica Prelić.
A bundivara je nekada bila kolač koji se redovito pravio. Finiji kolači pravili su se za Božić ili kirbaj. »Tortu ili vanil kiflice kada bi netko napravio to je bila vrhunska poslastica«, priča Agica i prisjeća se kako su se žene nekada snalazile kada u kući nije bilo šećera, a nije bilo ni novca da se kupi.
»Moja baka je tada kuhala šećernu repu. Tanko bi je narizala i kuhala u malo vode sve dok se ne zgusne kao med i tim sirupom bi šećerila. Snalazile su se žene da bi dica imala kolača. Pekla se nekada bundivara u zidanoj peći ili zidanom šporetu. U peć je moglo stati i nekoliko tepsija bundivare, a ako se u peći pekla bundiva onda se nije rezala na komade već se peklo u cilo po bundive. Tako pečena bundiva ukusnija je od banane«, priča Agica.
Bundeva je nekada bila važna u zimskoj prehrani, a i danas joj se priznaju hranidbene vijednosti. 
Po hranidbenoj vrijednosti i dijetetskoj važnosti vodeća je među povrćem. Ima šest puta više pektinskih tvari nego jabuka i cikla, bogata je vitaminom A, sadrži i vitamice C i E i skupinu vitamina B, ima kalijevih soli i željeza. Meso je posebno ugodna slatka okusa, što je osobito izraženo pri pečenju.

Sastojci:

mlaka voda (oko pol litre)
meko brašno (oko pol kilograma)
1 jušna žlica octa
otopljena mast
sol
rendana domaća bundeva
šećer
cimet

Priprema:

U mlaku  vodu doda se jušna žlica octa i jušna žlica topljene masti, malo soli i polako se dodaje brašno i mijesi rukama, dodaje još brašna i mijesi tako da se tijesto diže rukom, kako bi se bolje vezalo. Tijesto se ostavi pol sata da odmori. Koliko će se dugo mijestiti ovisi od brašna, a nekada se govorilo mijesi se dok znoj ne počne kapati sa čela. 
Dok se tijesto odmara naredna se bundeva.
Odmoreno tijesto rasteže se na stolu na krušnom otarku. Prvo se tijesto stavi na ruke i u zraku malo razvuče, da sredina postane tanja, stavlja se na otarak i razvlači dalje s jedne strane, pa se ona pusti da se odmori, a onda se razvlači s druge i tako u krug. Kada je tijesto tanko razvučeno, obično to bude koliko je stol velik, na njega se nakapa ili ulja ili otopljene masti. Na polovinu tijesta nabaca se rendana budeva i na nju dosta šećera. Tko voli, može dodati i cimet.
Tijesto s bundevom se uvija tako što se povlači otarak i stavlja u pleh namazan mašću. Mašćom se premaže i odgore i peče.
Razvučeno tijesto može se puniti i makom, sirom, grizom kuhanim u mlijeku.
Bundivara je zimska slastica i danas, ali su suvremene kućanice pjednostavile pripremu, pa se umjesto domaćih, razvlačenih kora koriste  gotove kore.